BLOG: Keeping Up with the Researchers

Počela sam volontirat kao razvojna mentorica. I kako mi ide? Očajno. Kad sam završila tečaj za biznis mentoricu, koji je vodio Petar Mandić, odlučila sam uzet neke pokusne jedinke na kojima ću za početak malo vježbat i usavršavat svoja nova znanja i vještine. Poslala sam poruku skupini kolega (N=60); objasnila što je razvojno mentorstvo i ponudila se kao volonterska razvojna mentorica. Napisala da ću za početak uzet samo jednu osobu…

„Ova žena je farmaceutska mafija.“ To je bio komentar ispod mog članka o razvoju lijekova na Indexu. Kako ne čitam komentare, to mi je prenio kolega koji ih čita jer su mu zabavni. Drugom prilikom pak saznam da imam manje obrazovanja nego što sam mislila. U ured mi ulazi asistentica. Krši ruke, vidno zabrinuta. Pita me jesam li pročitala komentare ispod članka u kojem je moju izjavu prenio Nenad Jarić…

„Ma to ti je samo ura vrimena“. Tako me pozivaju da održim volontersko predavanje. Ali u svijetu stručnosti samo ura vrimena – ne postoji. Taj sat (nekad i više) samo je vrh sante leda. A ispod površine, u dubokom mračnom oceanu koji organizatori ne vide nalaze se: 1) Priprema (nevidljivi rad): Ne koristim slajdove iz 2009. Pripremam se satima, nekad i danima. 2) Logistika: Put do vas – uzima moje…