Ograničenje kalorijskog unosa: formula za zdravlje, mladolikost i dugovječnost?

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

Ograničenje kalorijskog unosa (engl. caloric restriction) definirano je kao smanjenje prosječnog dnevnog unosa kalorija, između 10 i 40 pa čak i 50 %, bez pothranjenosti i bez utjecaja na unos esencijalnih hranjivih tvari poput vitamina i minerala.

Godine 1935. objavio je znanstvenik Clive McCay  zapanjujuće otkriće: štakori sa strogo ograničenom prehranom živjeli su do 33 % vremena dulje nego što je do tada bilo moguće. Posljednjih nekoliko desetljeća slični su pokusi provedeni na brojnim vrstama, od crva do glodavaca, pa čak i primata. Detalji pokusa razlikuju se među istraživanjima, ali mnogi pokazuju rezultate jednako iznenađujuće kao i oni koje je McCay otkrio prije toliko godina. Točan način na koji se smanjuju kalorije mijenja se u istraživanjima, ali unos kalorija kod eksperimentalnih životinja općenito se smanjuje čak za polovicu od uobičajene. Ovisno o vrsti, najperspektivniji rezultati pokazali su produljenje životnog vijeka između 50 i 300 %.

Ako ti rezultati drže vodu, onda bi mogli imati važne implikacije na dugovječnost ljudi, ali te bi teorije ipak trebalo najprije dokazati. Čak i bez odgovarajućih pokusa na ljudima, mogu se naći brojni tekstovi koji uvjeravaju čitatelje da je smanjenje kalorijskog unosa formula za bolje zdravlje, mladolikost i dugovječnost.

Međutim, valja naglasiti da su ti pokusi na životinjama kontroverzni. Iako su mnogi znanstvenici optimistični u pogledu potencijala ograničenja kalorija za poboljšanje ljudske dugovječnosti i kvalitete života, mnogi drugi su skeptični prema tim eksperimentima te se boje da bi ograničavanje kalorija kod ljudi moglo učiniti više štete nego koristi.

Jedna od najvećih kritika eksperimenata u kojima se životinjama ograničava unos kalorija jest način na koji se tretira kontrolna skupina, što je uobičajen problem u brojnih testiranih vrsta. Dok se životinje iz eksperimentalne skupine stavljaju na vrlo restriktivnu prehranu, mnogi pokusi dopuštaju kontrolnoj skupini da jede koliko god želi. Kontrolna skupina često na kraju konzumira mnogo više nego što bi inače u prirodi, što može dovesti do brojnih bolesti povezanih s težinom i općenito lošijeg zdravlja. Kada se životinje s ograničenim kalorijama uspoređuju s ovom skupinom, tada je teško odvojiti korist zbog ograničenja kalorija od štetnih učinaka prehrane kontrolne skupine.

Nadalje, neke studije koje su ispitivale glodavce otkrile su da su korisni učinci od ograničenja kalorija proporcionalni tome koliko bi te životinje pretjerivale s hranom u normalnim okolnostima. Odnosno, glodavac koji bi imao veću sklonost prekomjernom unosu hrane u normalnom životu imao bi veću korist za zdravlje od ograničenja kalorija nego glodavac koji bi prirodno jeo umjereniju prehranu. Stoga je moguće da bi korist od ograničenja kalorija mogla biti samo zbog toga koliko bi te životinje inače nezdravo mogle živjeti. Kod životinja koje već imaju zdrav unos kalorija moglo bi se dogoditi da ograničenje kalorija možda neće donijeti nikakvu posebnu prednost.

Osim propitivanja pouzdanosti tih pokusa na životinjama, mnogi su znanstvenici skeptični prema primjeni rezultata dobivenih ispitivanjem drugih vrsta na ljude. Mnogo je teže istraživati ograničenje kalorijskog unosa na ljudima, jer jednostavno ne možemo (i ne bismo trebali) imati isti stupanj kontrole nad ljudskim ispitanicima kao i nad životinjama. Ne možemo za potrebe istraživanja ljude staviti godinama u kavez pa kontrolirati njihov kalorijski unos. A ako pokušavamo provoditi takva istraživanja na ljudima u njihovom uobičajenom životu, vrlo je teško kontrolirati ih na idealan način kako bi se osiguralo da se zaista pridržavaju strogih uvjeta istraživanja, da je jedina razlika između skupina način na kojih se hrane, kontrolirati učinak gena i drugih osobina, npr. vezanih za stil života, koji mogu utjecati na rezultate.

Primjerice, Kraus i suradnici su 2019. u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinology objavili rezultate pokusa CALERIE u kojem su istražili kratkoročne i dugoročne učinke ograničavanja unosa kalorija uz odgovarajuću prehranu na čimbenike kardiometaboličkog rizika kod zdravih, mršavih ili osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, mladih i srednjih godina. Uključili su 238 ispitanika; 218 ih je nasumično raspoređeno u dvije skupine. Jedna skupina (143 ispitanika) trebala je biti na dijeti s 25 %-tnim ograničenjem kalorija, dok je druga skupina (75 ispitanika) mogla jesti koliko god želi. Pokus je trajao dvije godine i jasno je pokazao izazove takvih istraživanja:  ispitanici koji su trebali smanjiti unos kalorija za 25 % u konačnici su u prosjeku smanjili unos kalorija za 11,9 %. Zbog ograničenog trajanja pokusa nije moguće iz takvih podataka donijeti zaključke o učinku prehrane na dugovječnost ljudi pa je umjesto toga cilj bio usmjeren na ispitivanje učinaka tipičnih biljega za rizike bolesti povezanih s dobi. U pokusnoj skupini uočen je niz blagotvornih učinaka na zdravlje, uključujući niži kolesterol, niži arterijski krvni tlak i poboljšan indeks osjetljivosti inzulina.

Međutim, taj pokus sam za sebe nije dovoljan dokaz za zaključak da bi smanjeni kalorijski unos trebao postati standardni medicinski savjet za sve ljude. Iako su svi ispitanici u pokusu CALERIE bili zdravi, mnogi od njih bili su pretili na početku pokusa. Stoga je teško razdvojiti korisne učinke same prehrane od učinka gubitka tjelesne mase koja ja zabilježena u većine ispitanika na ograničenoj prehrani. Već je dobro poznat koristan učinak mršavljenja na zdravlje kod pretilih. Osim toga, pokus je bio previše kratak da bi se ispitali dugoročni učinci, dobri ili loši.

Sustavni pregled literature koji su Caristia i suradnici objavili 2020. sažeo je rezultate randomiziranih kontroliranih ispitivanja uloge ograničenog kalorijskog unosa na zdravstveno stanje kod odraslih. Provedena je meta-analiza antropometrijskih, kardiovaskularnih i metaboličkih ishoda. Ukupno su pronašli 29 relevantnih članaka, od čega 8 randomiziranih kontroliranih pokusa. U istraživanjima je sudjelovalo 704 ispitanika. Meta-analize su pokazale koristan učinak smanjenja kalorijskog unosa na smanjenje tjelesne težine, indeksa tjelesne mase i ukupan kolesterol, dok je manji utjecaj zabilježen na LDL, razinu glukoze i inzulina natašte. Nije došlo do učinka na HDL i arterijski krvni tlak nakon smanjenja kalorija. Podaci nisu bili dovoljni za analizu ostalih hormonskih varijabli. Autori zaključuju kako je ograničavanje kalorija vrsta prehrane povezana s poboljšanim kardiometaboličkim statusom. Međutim, dokazi su ograničeni za višedimenzionalne aspekte zdravlja i zahtijevaju više kvalitetnih istraživanja kako bi se ispitao precizan utjecaj ograničenja kalorijskog unosa na zdravstveno stanje i dugovječnost.

Ukratko, ako nas zanima možemo li ograničenjem kalorijskog unosa sebi osigurati bolje zdravlje, mladolikost i dugovječnost, trebamo o tome provesti više istraživanja. Važno je i naglasiti kako nije lako pridržavati se takve prehrane, kao što pokazuje i primjer dvogodišnjeg CALERIE istraživanja. Suradljivost ispitanika neće nužno biti na očekivanoj razini. Osim toga, tražiti od ljudi zdrave tjelesne mase radikalno smanjenje unosa kalorija, kao što se to radi u eksperimentima na životinjama, predstavlja i etičko pitanje. Klinička istraživanja o poremećajima prehrane jasno pokazuju negativne posljedice pretjeranog ograničavanja hrane i malnutricije, tako da je iznimno bitno voditi računa o sigurnosti ljudi kao ispitanika u takvim istraživanjima.

Onaj tko bi se htio okušati u ograničenju kalorijskog unosa treba takvu prehranu vrlo pomno planirati kako bi se spriječio štetan učinak na zdravlje. Važno je u takvu prehranu uključiti voće, povrće, cjelovite žitarice, zob, ječam i nemasne izvore proteina kao što su nemasno crveno meso, riba, perad i jaja.

U konačnici, sva ta istraživanja o ograničavanju kalorijskog unosa, i na ljudima i na životinjama, mogla bi biti korisna i na drugačiji način jer nam mogu možda pomoći u razumijevanju samog procesa starenja i otkrivanju novih formula dugovječnosti.

Literatura

• Caristia et al. Is Caloric Restriction Associated with Better Healthy Aging Outcomes? A Systematic Review and Meta-Analysis of Randomized Controlled Trials. Nutrients. 2020 Jul 30;12(8):2290.
• Grabski I et al. Can Calorie Restriction Extend Your Lifespan? Harvard University. SITN. 08.2020.
• Kraus WE et al. 2 years of calorie restriction and cardiometabolic risk (CALERIE): exploratory outcomes of a multicentre, phase 2, randomised controlled trial. Lancet Diabetes Endocrinol. 2019 Sep;7(9):673-683.
• McCay CM et al. The effect of retarded growth upon the length of life span and upon the ultimate body size. J Nutr. 1935;10:63–79.
• McDonald RB et al. Honoring Clive McCay and 75 Years of Calorie Restriction Research. J Nutr. 2010 Jul;140(7):1205-10.

Objavljeno: Liječničke novine br. 202 – rujan 2021.