Epizoda 18. Hvala vam na profesionalnosti i ljubaznosti
Ima neki ured koji sa mnom ne bi komunicirao. A nismo loše počeli. Poslala sam im u lipnju zamolbu da nešto naprave za moje istraživanje. Njima je to nešto posao. Ali, znate kako to već ide kod nas u javnom sektoru – ljudi ne bi nužno radili svoj posao.
Za primjer, u prošlom sam životu bila prodekanica za znanost pa sam poslala zadatak uredu za medicinsku edukaciju. Taj zadatak je bio vezan za – medicinsku edukaciju. Oni su meni uredno poslali dopis (protokolirani, naravno) u kojem mi objašnjavaju da to nije njihov posao.
Tako da sam skroz navikla da neki ljudi ne žele radit i da će me pokušat otpilit.
S tim uredom to nije bio slučaj u startu. Počela komunikacija u lipnju ugodno. Ostali smo na njihovom: „Budemo. Javit ćemo ti se.“
I onda me sljedeća 4 mjeseca ghostaju. Više mi ne odgovaraju na mailove. Ima ih u tom uredu puno. Javljam se svima. Svi me ignoriraju. Šaljem niz puta ljubazne podsjetnike. Od njih ni pisma ni razglednice.
Onda sam se javila njihovom nadređenom sa zamolbom da mi pomogne u uspostavi komunikacije s njima. Nadređeni mi je odbio pomoć i održao bukvicu da sigurno nisam iskoristila sve mogućnosti komunikacije. („Jeste li ih pokušali nazvati i otići kod njih osobno?“).
Jasno mi je – problem je uvijek u meni.
A ja ne zovem ljude na telefon bez ljute potrebe i ne odlazim više ljude tražit. Jer se dogode svakakve drame. Nije meni problem negdje otić. Ali kad odem tražit osobu, na poslu je nema, svi je krenu tražit, pa se ispostavi da je na Mallorci. A nit je izvadio putni nalog niti uzeo godišnji. “Zbog mene” dobije opomenu pred otkaz.
Nije da ne volim šetat, ali ne bih više takve šetnje.
Upozorena sam i da sam prekršila zapovjedni lanac i neka se sad izvolim javit drugoj osobi koja je tom uredu zapravo prva nadređena. Ukratko – poslalo me na drugi šalter. Sačuvaj Bože da bi se možda on javio toj prvoj nadređenoj.
U takvim situacijama, koje mi se događaju redovito s raznim uredima i službama, uvijek se sjetim dame koja se zove Doris Jozić. Radila je u Ministarstvu znanosti. Nikad se nismo upoznale uživo.
Njoj se trebalo javiti kad god si nešto trebao riješit vezano za europski program COST akcija. I kad god sam joj se javila, a javljala sam joj se puno puta, Doris Jozić uvijek je odgovarala brzo, susretljivo i sve je odmah rješavala. I ja sam bila toliko sretna zbog toga. I svaki put bi mi došlo da joj istog trena pošaljem Domaćicu i 20 deka kave. I tako se osjećam svaki put kad netko svoj posao napravi pravovremeno i profesionalno.
I meni je čudno koliko me profesionalnost usrećuje. Zar to ne bi trebalo bit normalno da su ljudi na poslu profesionalni, ljubazni, da ti odgovore na poruku. Ili ako su zaboravili odgovoriti ili nisu stigli, sve OK, ali možda da se ispričaju i objasne.
Ali onda vidim da postoji gomila istraživanja o profesionalnoj ljubaznosti i tome kako ljudi snažno reagiraju na pozitivna odstupanja. Očito nisam iznimka u takvom doživljaju poslovnog svijeta.
Pa hvala svima koji u svom segmentu sustav zaista čine ljudskim i funkcionalnim. Ima vas puno, ali vaš dobar rad često ostane u sjeni negativne manjine. Svima vama šaljem virtualnu kavu i čokoladu.
#liviabezdrame
#posaosdramom
3. studenoga 2026.
