Iznimna važnost spavanja za zdravlje i preživljavanje

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

Medicina spavanja počela se značajnije razvijati nakon značajnijih otkrića o električnoj aktivnosti mozga. Ispitivanje uzoraka elektroencefalograma (EEG) koji se javljaju tijekom spavanja dovelo je do klasifikacije faza spavanja, što je zauzvrat stvorilo važan temelj za ispitivanje ljudskog sna, uočavanje abnormalnosti i otkrivanje značajnih veza između spavanja i zdravlja. Do 2005. su znanstvenici i kliničari ne samo otkrili i jasno definirali brojne poremećaje spavanja, već su otkrili da su mnogi od njih vrlo rašireni.
Danas istraživači dublje istražuju stanične i substanične učinke poremećenog sna, kao i učinke nedostatka sna na metabolizam, regulaciju hormona i izražaj gena. Novija istraživanja jačaju poznate i pretpostavljene veze između neodgovarajućeg spavanja i širokoga spektra poremećaja, uključujući hipertenziju, pretilost, dijabetes tipa 2, oslabljeno funkcioniranje imunološkog sustava, kardiovaskularne bolesti, poremećaje raspoloženja, neurodegeneracije i demencije, pa čak i usamljenost.

Nedostatak sna može dovesti do teških tragedija i ugrožavanja javne sigurnosti. Danas se smatra kako je vrlo vjerojatno da su najveće katastrofe koje je uzrokovao čovjek nastale zbog pospanosti, uključujući 1979. eksploziju nuklearne centrale Three Mile Island koja se dogodila u SAD-u 1979., curenje otrovnog plina u Bhopalu u Indiji 1984., eksplozija nuklearne elektrane u Černobilu 1986. i izlijevanje nafte s tankera Exxon Valdez 1989. Fatalan incident u svemirskom programu SAD-a, koji se dogodio 1986. kad se Space Shuttle Challenger razdvojio u dva dijela nakon 73 sekunde u letu, usmrtivši pritom svih sedam članova posade, u predsjedničkom izvješću o nesreći nedvosmisleno se povezuje s ljudskom greškom i lošom prosudbom koje su povezane s manjkom sna i radnom smjenom tijekom ranih jutarnjih sati.

Spoznaje o medicini spavanja pomogle su u donošenju preporuka usmjerenih na poboljšanje javne sigurnosti i zdravlja. Međutim, unatoč brojnim provedenim istraživanjima, neadekvatan san, zbog poremećaja spavanja, rasporeda rada i kaotičnog načina života, i dalje prijeti zdravlju i sigurnosti. Osobito je to velik problem u medicini, gdje zbog nedostatka sna mogu biti ugroženi i zdravstveni radnici i njihovi pacijenti.

Veliko opterećenje, velik stres i nedovoljno sna prepoznati su odavno kao značajan problem među zdravstvenim radnicima. U Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi i Aziji 30-49 % zdravstvenih radnika žali se na poremećaj spavanja ili nedostatak sna. Aktualni podatci pokazuju kako pandemija COVID-19 moguće dodatno pogoršava nespavanje zdravstvenih radnika. Sustavni pregled koji su proveli Salari i suradnici ukazuje na poremećaje spavanja u 35 % medicinskih sestara i 42 % liječnika tijekom pandemije COVID-19.

Kako su poteškoće sa spavanjem povezane sa sindromom izgaranja, depresijom i medicinskim pogreškama, problematično spavanje ozbiljna je epidemija među zdravstvenim radnicima koja predstavlja važnu prijetnju javnoj sigurnosti.

I dok se liječnici sigurno bave svojim pacijentima koji imaju poremećaje spavanja i neodgovarajući san u skladu s kliničkim smjernicama, bilo bi dobro i da se o spavanju liječnika više vodi računa. Važno je prepoznati važnost problema. Zatim je važna promjena odnosa prema dugačkim smjenama tijekom kojih je liječnik budan. Takva je praksa štetna i za liječnike i za pacijente. Bitno je postaviti ciljeve koji će ići u smjeru dugoročnog rješavanja problema. Upravitelji na svim razinama u zdravstvenom sustavu trebaju voditi računa o prikladnom spavanju zdravstvenih radnika.

Liječnici trebaju voditi računa i o sebi i o svojim pacijentima, a isto tako i oni koji odlučuju o tome kako će liječnici raditi. Jednoga ćemo dana, nadajmo se, živjeti u svijetu u kojem će dovoljno spavanja biti među liječnicima jednako prihvaćeno i često kao pranje ruku.

Literatura

  • Mitler MM et al. Catastrophes, sleep, and public policy: Consensus report. Sleep 1988; 11:100-109.
  • Huth et al. Shift worked, quality of sleep, and elevated body mass index in pediatric nurses. Journal of pediatric nursing. 2013;28(6):e64-e73. 5.
  • Vela-Bueno et al. Insomnia and sleep quality among primary care physicians with low and high burnout levels. Journal of psychosomatic research. 2008;64(4):435-442. 6.
  • Silva-Costa et al. Associations of a short sleep duration, insufficient sleep, and insomnia with self-rated health among nurses. PloS one. 2015;10(5):e0126844. 7.
  • Kaneita et al. Association of current work and sleep situations with excessive daytime sleepiness and medical incidents among Japanese physicians. Journal of Clinical Sleep Medicine. 2011;7(05):512-522.
  • Eddy. Sleep deprivation among physicians. BCMJ, 2005;47(4):176-180.
  • Salari et al. The prevalence of sleep disturbances among physicians and nurses facing the COVID-19 patients: a systematic review and meta-analysis. Global Health. 2020;16(1):92.

Objavljeno: Liječničke novine br. 198 – travanj 2021.