Karoshi: smrt od prekomjernog rada

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

Što je Karoshi i može li se spriječiti?

Karoshi (jap. karōshi) označava smrt od prekomjernog rada, najčešće uzrokovanu srčanim ili moždanim udarom uslijed dugotrajnog radnog tjedna (iznad 55 sati) i kroničnog stresa. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodne organizacije rada (ILO), sindrom karoshi uzrokuje oko 750.000 smrti godišnje diljem svijeta. Glavni način sprječavanja uključuje uvođenje prava na isključenje izvan radnog vremena, zakonska ograničenja prekovremenih sati i fleksibilniju organizaciju rada.

U nastavku pročitajte detaljnu analizu znanstvenih dokaza, skepse u zapadnoj medicini prema pojmu karoshi, opis eksperimentalnih modela te stanja s prekovremenim satima liječnika u Hrvatskoj.

Značenje i povijest pojma karoshi

U društvima koja produktivnost uzdižu na razinu vrline, a iscrpljenost radnika doživljavaju kao znak predanosti, postoji mračni pojam koji podsjeća na granice ljudske izdržljivosti – karoshi. Riječ dolazi iz Japana i doslovno znači “smrt od prekomjernog rada” (jap. kah=previše + roe=rad + she=smrt).

Pojam karoshi se prvi put počeo koristiti 1970-ih u Japanu, nakon niza iznenadnih smrti zaposlenika, najčešće od srčanog ili moždanog udara, povezanih s dugotrajnim radom bez prikladnog odmora. Tipični slučajevi uključivali su radne tjedne od 60, 70 ili više sati, minimalan godišnji odmor, konstantan pritisak rokova, nedostatak sna, i visoku razinu stresa. Karoshi ne znači da osoba umre na radnom mjestu u doslovnom smislu, nego da dugotrajna fizička i psihološka iscrpljenost dovodi do fatalnog zdravstvenog ishoda. Godine 1978. na 51. godišnjem sastanku Japanskog udruženja za industrijsko zdravlje predstavljen je izvještaj o 17 slučajeva karoshija.

Globalni razmjeri i statistika

Riječ karoshi danas je prihvaćena i u međunarodnoj uporabi. I nije više ograničena samo na Japan, već se upozorava da je to postalo globalni problem. Zajedničko izvješće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodne organizacije rada (ILO) objavilo je da je 2021. godine približno 750.000 smrti diljem svijeta povezano sa sindromom karoshi. U tom je izvješću dugotrajni rad definiran kao rad dulji od 55 sati tjedno.

Iako je pojam nastao u Japanu, temeljni uzroci nisu ograničeni na jednu kulturu. Globalizacija, digitalna povezanost i kultura stalne dostupnosti brišu granice između posla i privatnog života. Rad od kuće, pametni telefoni i očekivanje trenutnog odgovora na poruke stvaraju stanje trajne “uključenosti”. Dodatni faktori uključuju nesigurne oblike zaposlenja, kompetitivne akademske i korporativne sustave, vrednovanje kvantitete rada umjesto kvalitete, društvenu stigmu odmora i “sporosti”. U takvom kontekstu, prekomjerni rad postaje normalan, a iscrpljenost – privatni problem pojedinca.

Yang i suradnici u radu iz 2019. opisuju kako su u Kini istraživanja o karoshiju započela 1990-ih godina i usko su povezana s politikom reformi i otvaranja te gospodarskim razvojem. Prema nepotpunim statistikama, kažu oni, u Kini svake godine od prekomjernog rada umre oko 600 tisuća ljudi, što je najviše na svijetu. Upozoravaju kako je karoshi u sadašnjoj fazi postao jedan od najozbiljnijih društvenih problema u Kini, zbog čega je hitno potrebno sustavno istraživanje u područjima sociologije i sudske patologije.

Karoshi u znanstvenoj literaturi i eksperimentima

U znanstvenoj literaturi na engleskom jeziku izraz karoshi nije dobio veliku pozornost. Na PubMed-u se mogu naći svega 84 članka u kojima se riječ karoshi nalazi bilo gdje u članku, i samo 29 članaka u kojima je riječ karoshi u naslovu. To su članci u kojima se opisuju razmjeri problema, razmatra forenzička patologija, predlažu rješenja. Kaže literatura da karoshi nastaje jer kombinacija kroničnog stresa i iscrpljenosti povećava rizik od infarkta miokarda i moždanog udara. Uz to, postoji i psihološka komponenta; preopterećenje radom može dovesti do teške depresije i suicida. U Japanu se za takve slučajeve koristi poseban termin – karojisatsu, samoubojstvo povezano s prekomjernim radom. Raspravlja se o patogenezi pa neki predlažu da je u podlozi maligna aritmija, drugi da pretjerani rad ubrzava trombotske reakcije.

Najnoviji od tih članaka opisao je – štakorski model karoshija. Kako to izgleda kad netko hoće izazvati karoshi u štakora opisali su Xia Liu i sur. 2024. godine. Model karoshija, odnosno model teške iscrpljenosti, uspostavljen je kombinacijom prisilnog plivanja pod opterećenjem do iznemoglosti i tako što štakorima nisu dozvoljavali spavanje. U eksperimentu su bilježene svakodnevne aktivnosti štakora, prehrana, težina, respiratorne funkcije, elektrokardiogram i ehokardiografija, i nakon žrtvovanja je analizirana promjena u metabolizmu tvari u serumu, miokardu i jetri. U eksperimentu koji je trajao 7 dana uključili su 15 kontrolnih štakora, i 45 eksperimentalnih štakora koji su iscrpljivani. Tijekom tih sedam dana uginula je trećina štakora u eksperimentalnoj skupini, dok nije zabilježen nijedan smrtni slučaj u kontrolnoj skupini.

Grozota. Čitam te rezultate i osjećam se kao štakor koji je svojevoljno podvrgnut toj eksperimentalnoj skupini. Nemam nikakve granice između poslovnog i privatnog života. Malo spavam. Radim redovito po 16 sati dnevno. U zadnjih 20 godina bila sam triput na godišnjem odmoru bez laptopa. Vidim kakav mi se kraj sprema.

Znanstvena skepsa i kritike koncepta karoshi

Prema pojmu karoshi u zapadnoj medicini i sociologiji rada postoji značajna doza skepse i znanstvene kritike. Kritike se ne odnose na činjenicu da ljudi umiru od stresa, već na preciznost samog koncepta i način na koji se on koristi.

  1. Problem uzročnosti. Najveća medicinska kritika usmjerena je na to da je ekstremno teško dokazati da je isključivo rad uzrokovao smrt. Skeptici ističu da osoba koja radi 80 sati tjedno možda ima i druge čimbenike rizika – loše se hrani, puši, konzumira previše kofeina ili alkohola, ne vježba i možda ima genetske predispozicije za hipertenziju.
  2. Kulturološki i pravni konstrukt. Dio sociologa tvrdi da je karoshi kulturološki konstrukt. Japan je pojam uveo kako bi se država mogla nositi s posljedicama ekstremnog kapitalizma. Kritičari smatraju da se nazivanjem smrti “karoshijem” društveni problem (loša organizacija rada) pretvara u medicinsku dijagnozu, čime se odgovornost prebacuje na biologiju pojedinca umjesto na radno pravo.
  3. Nedostatak bioloških markera. U medicinskoj literaturi ne postoji univerzalni prag prekomjernog rada. Prag koji navode WHO i ILO je 55 sati tjedno, dok drugi godinama rade 80 sati bez kardioloških simptoma. Znanstvenici također kritiziraju dijagnozu karoshi jer nema jasne biološke markere koji bi to razlikovali od standardnog srčanog udara uzrokovanog drugim faktorima stresa. Neki upućuju i na političke i pravne motive iza guranja koncepta karoshija. Budući da obitelji u Japanu dobivaju milijunske odštete ako se smrt bliske osobe prizna kao karoshi, postoji sumnja u objektivnost dijagnoza. Možda postoji pritisak na liječnike i vještake da smrt klasificiraju kao karoshi kako bi obitelj bila zbrinuta. To dovodi do inflacije tog pojma, gdje se svaki srčani udar zaposlene osobe pokušava podvesti pod taj termin.

Stoga pojedinci predlažu da se koriste drugi izrazi za kardiovaskularne smetnje koje bi mogle biti povezane s radnim mjestom, jer su precizniji i manje emotivno/politički nabijeni od japanskog termina karoshi koji sugerira izravnu, gotovo linearnu vezu između rada i smrti.

Radno vrijeme liječnika i rizik od karoshija u Hrvatskoj

Iako u Hrvatskoj nema podataka o eventualnom karoshiju, situacija dijela liječnika po pitanju radnih sati naizgled nije blistava. Europska direktiva o radnom vremenu kaže da poslodavci moraju osigurati da radnici ne rade duže od 48 sati, uključujući prekovremeni rad, tijekom sedam dana, računato kao prosjek za razdoblje od četiri mjeseca. U praksi liječnici često rade 50–60 sati tjedno, osobito ako imaju dežurstva. Kažu kolege kako se taj broj sati zna popeti i na 55-70 sati tjedno, a ponekad i više, ovisno o ustanovi i kadrovskim manjkovima. Jesu li onda i mnogi hrvatski liječnici u zdravstvenom riziku zbog prekomjernog rada? Kolega specijalist mi kaže: „U pravilu se u smjenskom radi jedan tjedan 48 h, drugi tjedan 36 h. Tako da bude ukupno 40 u prosjeku. Ali ljeti i kad su neka bolovanja, krize… bude to i 72 h tjedno. Ali se realno ljudi i ne bune toliko. Jer su to prekovremeni koji su plaćeni 50 % više nego redovni. I to bude dobra plaća. I velika većina to prihvati.“ No, onda mi drugi kolega kaže: „Broj radnih sati nije apsolutno mjerilo uloženog rada. Postoje kolege koji već godinama imaju i do šest dežurstava mjesečno, no čini se da su njihova dežurstva u pravilu vrlo mirna i bez radnih opterećenja. Pa to što na papiru stoji da puno rade nema nužno posljedica za njihovu kvalitetu života i vjerojatno imaju manji rizik od karoshija.“

Kako karoshi spriječiti (preporuke WHO-a i ILO-a)

Japanska vlada uvela je zakone koji ograničavaju broj prekovremenih sati i potiču radnike da koriste godišnje odmore, no promjena kulture je spora. Rješenja koja se predlažu na globalnoj razini uključuju, primjerice, pravo na isključenje. Kritizira se kultura u kojoj smo uvijek dostupni. Naime, zahvaljujući pametnim telefonima, granica između doma i ureda je nestala, a mozak nekima nikada ne ulazi u fazu potpunog odmora. Stoga se u mnogim zemljama predlaže zakonska regulativa koja radnicima omogućuje da ne odgovaraju na poruke e-pošte izvan radnog vremena. Zatim, predlaže se radni tjedan od četiri dana. Očekuje se da bi se time povećala produktivnost uz drastično smanjenje razine stresa. Važna je i psihološka sigurnost, odnosno stvaranje radnog okruženja u kojem se traženje pomoći ne smatra slabošću.
WHO i ILO predlažu sljedeće: „Vlade, poslodavci i radnici mogu poduzeti sljedeće mjere kako bi zaštitili zdravlje radnika:
-vlade mogu donijeti, provoditi i osigurati primjenu zakona, propisa i politika koje zabranjuju obvezni prekovremeni rad te utvrđuju maksimalna ograničenja radnog vremena;
-bipartitni ili kolektivni ugovori između poslodavaca i udruga radnika mogu organizirati radno vrijeme na fleksibilniji način, uz istodobno dogovaranje maksimalnog broja radnih sati;
-zaposlenici mogu dijeliti radne sate kako bi se osiguralo da broj odrađenih sati ne prelazi 55 ili više sati tjedno.“

Zaključak
Bez obzira na to je li karoshi strogo medicinska dijagnoza, pravna kategorija, sociološki konstrukt ili zgodna japanska riječ koja je postala globalni simbol, teško je osporiti jednostavnu činjenicu da ljudski organizam, za razliku od posla, nema opciju rebalansa. Pa možda rasprava o karoshiju i ne mora završiti zaključkom o definiciji. Možda je dovoljno da završimo radni dan. Jer bez obzira je li karoshi medicinski ili pravni konstrukt, bilo bi dobro da svi poradimo na kvaliteti života – prije nego nam to postane posthumni projekt.

Literatura

  • Al-Madhagi HA. Unveiling the global surge: unraveling the factors fueling the spread of karoshi syndrome. Risk Manag Healthc Policy. 2023;16:2779-2782.
  • Cheng Y, i sur. The recognition of occupational diseases attributed to heavy workloads: experiences in Japan, Korea, and Taiwan. Int Arch Occup Environ Health. 2012;85:791–799.
  • International Labour Organization. Case study: karoshi: death from overwork [Internet]. Geneva: ILO; 2013. Dostupno na: https://www.ilo.org/publications/case-study-karoshi-death-overwork
  • Pega F, i sur. Global, regional, and national burdens of ischemic heart disease and stroke attributable to exposure to long working hours for 194 countries, 2000–2016: a systematic analysis from the WHO/ILO Joint estimates of the work-related burden of disease and injury. Environ Int. 2021;154:106595. 
  • Yang BF, i sur. The concept, status quo and forensic pathology of karoshi. Fa Yi Xue Za Zhi. 2019;35(4):455-458.

Objavljeno: Liječničke novine br. 247 – ožujak 2026.