Opasna magla u ljekarnama: mogu li se minerali i vitamini doista izmjeriti bez kapi krvi?

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

2. studenoga 2026.

Pitanje: Je li moguće neinvazivno utvrditi vitaminsko-mineralni status u ljekarni?

Odgovor: Ne. Ne postoji nijedna znanstveno potvrđena metoda koja bi jednostavnim držanjem senzora ili elektroda u ruci pouzdano odredila razine vitamina i minerala u ljudskom organizmu. Za točno utvrđivanje statusa nutrijenata potrebne su odgovarajući laboratorijske pretrage i analize iz krvi ili tkiva. Pojam “neinvazivno” opisuje samo fizikalnu prirodu pretrage (da nema uboda ni rezova), ali uopće ne jamči njezinu točnost ni znanstvenu utemeljenost.

Što je povod za ovaj tekst?

Prošli tjedan javila mi se novinarka Jutarnjeg lista sa zamolbom da joj komentiram promociju proizvoda u ljekarnama preko pseudoznanstvenih metoda. Naime, objasnila je da se u jednom lancu ljekarni u Zagrebu tijekom rujna odvijala se neinvazivna provjera vitaminsko-mineralnog statusa i individualnog savjetovanja, čiji je cilj prodavati građanima dodatke prehrani (suplemente). Pa mi je poslala niz pitanja na koja sam joj odgovorila. U online izdanju Jutarnjeg lista objavljen je članak s mojom izjavom u nedjelju 1. studenoga 2026., a u tiskanom izdanju u ponedjeljak 2. studenoga 2026.

Moji su odgovori bili opširni pa su novinarka i urednici u članku objavili dio mojih izjava. No, kako bi ti moji odgovori bili u cijelosti dostupni javnosti, objavljujem ih i ovdje. Nadam se da će nekom biti korisni i da će nekom pomoći da se odupre toj pseudoznanstvenoj i marketinškoj magli u ljekarnama.

Ova pitanja napisala je novinarka, a odgovori su moji.

1. Je li moguće utvrditi vitaminsko-mineralni status “neinvazivno” u ljekarni?

Na tržištu se nude različite tzv. neinvazivne metode za mjerenje određenih parametara, ali ne postoji znanstveno potvrđena metoda koja bi jednostavnim držanjem senzora u ruci pouzdano odredila razine vitamina i minerala u organizmu. Za to su potrebne odgovarajuće laboratorijske pretrage, ovisno o tome što želimo izmjeriti.
Riječ neinvazivno na jednostavnom jeziku znači da ne moramo bosti ili rezati osobu da bismo nešto izmjerili. No to nam ništa ne govori o tome koliko je mjerenje pouzdano. I obična vaga je neinvazivna, ali njome ne možemo izmjeriti razinu željeza u krvi.
To ne znači da su sve neinvazivne pretrage beskorisne i bez znanstvenog temelja. Recimo, ja sad nosim uređaj za 24-satno mjerenje rada srca. Imam na tijelu zalijepljene elektrode, nema nikakvih uboda ni rezova. Za takvo mjerenje postoje znanstveni dokazi da pouzdano bilježi električnu aktivnost srca.
Tako da ovdje nije problem sama činjenica da je nešto neinvazivno nego je problem što se točno pokušava mjeriti tom neinvazivnom metodom.

2. Koja je “znanost” iza takvih praksi, odnosno tih uređaja koji navodno mjere vitaminsko-mineralni status?

Ako je doista riječ o uređaju Quantum Resonance Magnetic Analyzer, za njegovu sposobnost određivanja vitaminsko-mineralnog statusa nema vjerodostojnih znanstvenih dokaza. Naziv zvuči doista impresivno, ali kvantna fizika nije čarobni štapić kojim možemo izmjeriti sve što poželimo. To je tipičan pseudoznanstveni naziv koji koristi jezik sa znanstvenim prizvukom da bi kod laika proizveo efekt stručnosti i znanstvenosti.

3. Kako komentirate takve prakse, naročito to što se odvijaju u ljekarnama? Postoji li tu etički problem, i ako da, koji?

Ljekarne su zdravstvene ustanove kojima građani vjeruju. U njima rade magistri farmacije, zdravstveni radnici koji imaju pet godina visokog obrazovanja. Međutim, budući ljekarne osim lijekova nude i različite druge proizvode, zbog komercijalnih razloga, tu doista primjećujem različite komercijalne i etičke probleme.

Zbog svoje zdravstvene uloge, ljekarne bi trebale imati osobitu odgovornost u razlikovanju nečega što je znanstveno utemeljeno i onoga što se temelji samo na magli marketinga.

Nažalost, brojne ljekarne tu prelaze granicu znanosti i etike. Nitko mi ne treba vjerovati na riječ. Dovoljno je pogledati internetske trgovine ljekarni pa vidjeti na koji način reklamiraju pojedine proizvode. Pa se tako za afričku šljivu na takvim mrežnim stranicama nađe tvrdnji da poboljšava seksualnu funkciju muškarca, a za to nema znanstvenih dokaza. Zatim, mnoge ljekarne na vrlo zavaravajući način reklamiraju različite suplemente. Primjerice, ne postoje kvalitetni znanstveni dokazi da magnezij sprječava mišićne grčeve. A imate ljekarne koje poručuju kupcima: „za mišićne grčeve birajte magnezij“. To je vrlo zavaravajući jezik koji će nekoga potaknuti na odluku o kupnji. To ne znači da magnezij nikada nije čovjeku potreban, primjerice kod dokazanog manjka. Ali to je sad već potpuno druga medicinska priča.

Uglavnom, ima tih primjera mnogo. Ne bi vam bilo dosta 100 izdanja cijelog Jutarnjeg lista za opisati ih.

4. Koje su potencijalne opasnosti ovih mjerenja i savjeta? Primjerice, ako se nekome utvrdi deficit željeza ili nečeg drugog, a to ne odgovara stvarnom stanju? Možete li, molim vas, dati neki primjer? 

Dva su potencijalna problema – lažno pozitivan i lažno negativan rezultat. Osoba koja dobije lažno pozitivan rezultat dobit će informaciju da ima neki poremećaj u organizmu i da treba kupiti nešto za ispravljanje tog poremećaja. Pa pacijent može nepotrebno uzimati dodatke željeza, koji nisu bez rizika.

S druge strane, osoba koja dobije lažno negativni rezultat dobiva lažno uvjerenje da je sve u redu i time se može odgoditi potrebna dijagnostika i prikladno liječenje.

5. Ljekarna na svojim stranicama ograđuje navodeći kako ” mjerenje može pružiti dodatne informacije koje mogu biti poticaj za razgovor”. Je li to dovoljno za reći, dok se istovremeno daje “autoritet” prostora ljekarne za ovu trgovačku praksu?

Za razgovor nam ne treba uređaj koji proizvodi nepouzdane rezultate. Ako se nešto predstavlja kao mjerenje zdravstvenog stanja, onda mora postojati znanstveni dokaz da to doista mjeri. Ograda u sitnim slovima ne može zamijeniti znanstvene temelje.

6. Jeste li upoznati s ovim prodajnim metodama tvrtki Farmex, Avemed, Abela Pharm? Što mislite o tim prodajnim metodama generalno? 

Da vam pravo kažem, nisam čula za nijedno od tih imena. Nisam upoznata s konkretnim prodajnim aktivnostima navedenih tvrtki pa ih ne bih pojedinačno komentirala. Često se bavim aktivnostima popularizacije znanosti i poticanjem znanstvene i zdravstvene pismenosti i nikad mi nije cilj nekog prozivati poimence nego ukazati na loše prakse. Općenito mogu reći da ne vidim kao problem etičnu promociju nekog proizvoda u području zdravlja. No, ako se u reklami koriste znanstveno neutemeljene zdravstvene tvrdnje za poticanje prodaje, onda to nije etično. Nažalost, brojne reklame za kojekakve proizvode, od hrane, kozmetike, dodataka prehrani, jastuka, madraca, i tako dalje, koriste pseudoznanstveni jezik bez znanstvenog temelja jer to laicima zvuči učeno i stručno pa onda padnu na takve reklame.

7. Kako komentirate položaj magistra/e farmacije, koji se nalaze u ljekarni i prisiljeni su sudjelovati u pseudo-znanstvenim praksama njihova poslodavca?

Magistri farmacije su zdravstveni radnici, i ne bi trebali biti u poziciji da vlasniku ljekarne služe kao dekoracija za neetične marketinške kampanje. Ne bi ih se smjelo dovoditi u situaciju da svojim profesionalnim autoritetom, makar i prešutno, daju vjerodostojnost metodama koje nisu znanstveno utemeljene.

Svak tko je ušao u ljekarnu vidi što se sve tamo prodaje. Mnoge ljekarne izgledaju kao skupa parfumerija, a lijekovi daleko od oka u bijelim ladicama i skladištima. Mnogi magistri farmacije s kojima razgovaram na tu temu ogorčeni su zbog rada u takvim uvjetima, i mnogi su mi rekli da su zbog toga napustili rad u ljekarni.

Takve situacije mogu izazvati ono što se u etici zdravstvenih profesija naziva moralni distres, a u težim slučajevima moralna ozljeda. To se događa kada zdravstveni radnik zbog okolnosti ili odluka poslodavca ne može postupati u skladu sa svojim profesionalnim i etičkim uvjerenjima. Ne možemo očekivati da farmaceuti štite zdravlje građana, a istovremeno ih dovoditi u situaciju da prešutno daju legitimitet znanstveno neutemeljenim postupcima.

8. Jesu li stručne udruge reagirale, i mislite li da trebaju? 

Nemam tu informaciju. No, bilo bi korisno da se nadležna stručna tijela jasno očituju o znanstvenoj utemeljenosti sumnjivih postupaka koji se građanima nude u ljekarnama i profesionalnim standardima njihove primjene. To je važno i radi zaštite građana i radi zaštite struke.

Poveznica: članak objavljen u Jutarnjem listu