Znanstveno smeće i planiranje istraživanja: s metodolozima i statističarima trebate se posavjetovati na početku

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

Kako se bavim znanstvenom metodologijom i objavila sam par znanstvenih članaka u životu, često mi se jave ljudi sa zamolbom da im pogledam članke prije slanja u časopis ili traže neki opći savjet za pisanje članka. U takvim situacijama trebam najprije vidjeti koju su vrstu istraživanja napravili i koje su metode koristili, kako bi im mogla dati suvisli savjet o pisanju članka. Nisu im simpatična ta moja pitanja o znanstvenoj metodologiji; radije bi ljudi da ja ne gnjavim i ne kompliciram nego da im udijelim neki brzi i čarobni savjet za bezbolnu objavu rada. Simpatično mi je kako me neki doživljavaju kao znanstvenu čarobnicu, i kako vjeruju da su moje moći bezgranične. „Do your magic“, kaže mi redovito moj najdraži suradnik kad mi šalje svoje znanstvene umotvorine. Jer moje će čarolije sigurno bolje djelovati ako mi se hrvatski čovjek obrati na engleskom.
 
Znanstveno smeće

Prečesto, nažalost, moram zaključiti, da bi tim istraživanjima jedino neka dobra magija mogla pomoći jer su čisto znanstveno smeće. I ta terminologija nije plod mog uobičajenog bezbrižnog manjka diplomacije. Vjerujte mi na riječ, taj izraz „znanstveno smeće“ stvarno postoji i nisam ga izmislila. Na engleskom se to zove research waste. U znanstvenoj metodologiji, znanstveno smeće definira se kao istraživanja koja su nepotrebna, loše provedena i loše napisana.
 
Prevencija znanstvenog smeća

Kako ne biste stvarali znanstveno smeće, trebate prvo isplanirati istraživanje koje je zaista potrebno, zatim, kao drugo, istraživanje treba biti propisno ustrojeno i na koncu, kao treće, treba rad dobro napisati. Za prvo je nužno dobro proučiti znanstvenu literaturu. Za drugo je nužno temeljito znanje iz znanstvene metodologije, a ponekad i temeljito poznavanje statistike ako vam je istraživanje kvantitativne prirode. Za treće treba slijediti smjernice za pisanje različitih vrsta znanstvenih članaka.

Planirajte istraživanja koja su zaista potrebna

Kad mi netko kaže da nekih istraživanja u literaturi nema, obično ih demantiram u deset sekundi s dvije ključne riječi na PubMed-u. U pravilu je „takvih istraživanja nema“ drugi naziv za „ljudi ne znaju pretraživati literaturu“. Stoga rade istraživanja koja su nepotrebna jer se neke stvari već dobro znaju i zaista nam nije potrebno novo istraživanje na tu temu. Primjerice, netko želi istraživati kvalitetu života hemodijaliziranih ljudi? Fascinantna ideja. Već su mnogi to istraživali i, začudo, dosljedno dokazali da je kvaliteta života hemodijaliziranih lošija od kvalitete života opće populacije. Zaista čovječanstvu još jedno takvo istraživanje ne treba. Bilo bi bolje istraživačke resurse usmjeriti na ono što nam već nije poznato.

Prema konceptu istraživanja utemeljenih na dokazima (engl. Evidence-Based Research), idealno bi bilo ideje za nova istraživanja temeljiti na sustavnim pregledima literature. Naime, ako su dobro napravljeni, sustavni pregledi literature trebaju na koncu dati preporuke za praksu i preporuke za buduća istraživanja. U sustavnim pregledima literature autori su temeljito proučili sva istraživanja na određenu temu i imaju jasnu sliku o nedostacima postojećih istraživanja i temama koje nam u literaturi nedostaju. Tako, tko god traži ideju za nova istraživanja, neka krene od nedavno objavljenih sustavnih pregleda. Tamo se nalaze lijepe nove istraživačke ideje koje će biti veliki korak i za čovjeka i za čovječanstvo.
 
Istraživanja treba propisno isplanirati

Nakon što u razgovoru s kolegama teškom mukom zaključimo koju vrstu istraživanja su oni zapravo radili, pa još težom mukom krenemo prebirati po njihovim metodama, meni krenu palpitacije, tahikardija, hiperventilacija i tako ti simptomi koji obično ukazuju da osobi nije baš dobro. Prečesto uočavam fatalne metodološke pogreške, zbog kojih će ti radovi biti neobjavljivi u pristojnom međunarodnom znanstvenom časopisu. Nema te čarolije pisanja koja će popraviti nepopravljivu metodološku pogrešku.

Zbog toga je izuzetno bitno, presudno, dobro isplanirati istraživanje. Naravno da kolegama kojima to nije glavni dio posla može biti teško samima isplanirati dobro istraživanje, ali zato je potrebno potražiti savjet o tome. A da biste od nekog propisno tražili takav savjet, treba vam pisani protokol istraživanja.
 
Počnite istraživanje pisanjem detaljnog protokola

Planiranje istraživanja treba početi pisanjem protokola istraživanja, koji treba biti što detaljniji. U protokolu se navodi kratki uvod u kojem se objašnjava zašto je novo istraživanje zaista potrebno, cilj istraživanja i iznimno detaljna metodologija. Opis metoda treba biti najdetaljniji mogući, tako da bude savršeno jasno kako se nešto namjerava napraviti. I onda taj protokol istraživanja dajte metodolozima i statističarima. Tada vam oni trebaju, a ne kad ste istraživanje završili. Ako propustite planirati, onda planirate propuste. Prečesto viđam kako su kolege skupljale neke podatke bez ikakvog plana što će se kasnije s tim podacima raditi. Pa kad završite takvo nesuvislo prikupljanje podataka i dođete statističaru s nekom nepreglednom Excel tablicom u kojoj se ne zna ni tko pije ni tko plaća, taj zasigurno poželi da se barem zna gdje je alkohol.

Metodolozi, statističari i obdukcija

Pokojni britanski statističar Ronald Fisher mudro je izjavio: „Tražiti savjet statističara nakon završetka eksperimenta obično znači da od njega tražite da provede obdukciju. On možda može reći od čega je eksperiment umro.“ Ista stvar vrijedi i za znanstvene metodologe. Kad je nešto loše i gotovo, onda tu pomoći u istraživanjima nema i jedino se može popraviti ako se krene bolje ispočetka. Dakle, ako planirate istraživanje, nemojte doći metodolozima i statističarima kad završite istraživanje. Javite im se na početku, u fazi protokola, dok još planirate. Pošaljite im protokol istraživanja i tražite savjet prije prikupljanja podataka.

Kako dobro napisati znanstveni članak

Optimistično pretpostavimo da je vaše istraživanje bilo potrebno i da je bilo dobro ustrojeno. Kad ga provedete, slijedi pisanje znanstvenog članka. Jako je važno temeljito i transparentno napisati znanstveni članak – to je važno kako bi čitatelji mogli dobiti sve bitne informacije o provedenom istraživanju i kako bi to istraživanje bilo ponovljivo. Idealno bi bilo da je metodologija u znanstvenom članku i njegovim prilozima toliko detaljno napisana da se to istraživanje može ponoviti bez da se autore treba kontaktirati za pojašnjenja.

No, ne pišu se svi znanstveni članci na jednak način. Struktura znanstvenog članka ovisit će o vrsti istraživanja koju članak opisuje. Danas postoji velik broj smjernica za izvještavanje (engl. reporting checklists) koje istraživačima daju savjete kako napisati pojedinu vrstu članka. Ne mora nitko znati napamet da se smjernica CONSORT koristi za opisivanje randomiziranih kontroliranih pokusa, smjernica STROBE za opažajna istraživanja, PRISMA za sustavne preglede, itd. Postoji lijepa mrežna stranica EQUATOR (engl. Enhancing the QUAlity and Transparency Of health Research) koja sadrži sve takve smjernice koje su do danas objavljene.

A te smjernice za pisanje članaka živo su čudo, čista milina. Netko se fino potrudio pa vam pripremio recept kako napisati svaku moguću vrstu znanstvenog članka i to objavio na EQUATOR-u. Ono, tipa, kao kad netko hoće napraviti čokoladnu tortu od samo tri sastojka pa nađe recept na internetu i tamo piše da se uzme 175 g crne čokolade, 7 jaja i 140 g maslaca pa slijedi detaljan opis što s tim sastojcima dalje treba napraviti. Ali meni je najdraže kuhati samo čaj pa u ovom konkretnom slučaju radije ne bih čitala dalje što s tim sastojcima moram napraviti nego ljubazno molim neka me netko pozove kad to bude gotovo. Dok se torta vama peče, vratimo se na članke.
Zamislimo sad da želite pisati prikaz slučaja (engl. case report). Uzmete na EQUATOR-u smjernicu koja se zove CARE i krenete po redu, opisivati u članku stavku po stavku ono što vam smjernica savjetuje. A svaka smjernica za pisanje znanstvenih članaka počinje savjetom da se u naslovu rada napiše vrsta istraživanja. Pa ako ste radili presječno istraživanje, onda to treba pisati u naslovu. Ako ste radili randomizirani kontrolirani pokus, navesti u naslovu. Kvalitativno istraživanje – u naslov. I tako dalje, kužite princip; točku po točku u tim smjernicama za izvještavanje imate recept kako napisati svaki pojedini dio znanstvenog članka određene vrste.

Kad naučite kako se pišu znanstveni članci onda brzo počnete uočavati kako izgledaju loše napisani članci. Naravno, smjernice za pisanje znanstvenih članaka novijega su datuma. Pa ako vidite istraživački članak koji nema u naslovu opis istraživanja, a objavljen je prije više od deset godina, to je lako razumljivo. Ali ako je to članak koji je relativno friško objavljen i u naslovu ne piše ustroj istraživanja, odmah možete postaviti dijagnozu s onim nediplomatičnim izrazom s početka. Doduše, nije uvijek krivnja za to isključivo na autorima. Nekad u znanstvenom časopisu recenzenti predlažu autorima da je naslov predug i previše kompliciran i da bi bilo bolje kad bi se ustroj istraživanja izbrisao iz naslova. Nažalost, i recenzenti znaju biti neznalice pa autorima predlažu budalaštine, takve i kojekakve drugačije. A autori se ne bi htjeli svađati s agom koji je rekao gdje treba vezati konja pa znaju popuštati takvim nerazumnim zahtjevima. Tako da znanstveno smeće nekad autori stvaraju na zahtjev recenzenata i urednika. Ali ne dajte se u takvim slučajevima; borite se za dobro napisane članke, argumentirajte im zašto njihov prijedlog nije idealan. I to im napišite fino, pristojno, npr. „zahvaljujemo na prijedlogu, ali predlažemo da ipak ostane ustroj istraživanja u naslovu jer je to u skladu sa smjernicom za izvještavanje“. Bolje tako nego im napisati potencijalno uvredljive odgovore tipa „vaš prijedlog je besmislen“, kako je jedno moje mentorče krenulo pisati odgovor recenzentima.
 
Sretno

Drage kolege, želim vam potrebna, dobro isplanirana i dobro napisana istraživanja, što manje znanstvenog smeća i što manje metodoloških i statističkih obdukcija. Bolja istraživanja znače bolju medicinu; taj trud ima smisla. A sad se selim na Mars; nemojte slučajno meni slati svoje protokole.

Reference

Objavljeno: Liječničke novine br. 227 – ožujak 2024.