Hoće li mi kontinuirano mjerenje glukoze popraviti život?

(Sad znam: taj grozni stvor, to nije moje pravo ja, to je moja hipoglikemija)

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

Jelenko mi je na nadlakticu ekspresno postavila uređaj za kontinuirano praćenje glukoze. Očekivala sam neku bol kad sam vidjela onu iglu koja strši iz tog uređaja, ali bilo je potpuno bezbolno. Preko uređaja mi je Jelenko onda stavila zaštitnu naljepnicu. Na koncu sam skinula na mobitel aplikaciju koja će mi pokazivati svako 5 minuta koliko je taj CGM (engl. continuous glucose monitor) uređaj izmjerio glukoze u mojoj međustaničnoj tekućini. Senzor uređaja omogućuje neprestana mjerenja glukoze tijekom 14 dana.
 
Što sa mnom ne valja?
Tako tehnološki obogaćena i glukozno kvantificirana, izazivala sam različite reakcije. Kad sam susretala ljude koji se ne kuže u medicinu, oni su bili radoznali što je ta gigantska naljepnica s plastičnom izbočinom. Objasnila bih da mi to po cijeli dan i noć prati razinu šećera u tijelu. Time bi ta tema njima bila već iscrpljena. Pa bi onda ti bezjaci bez urođenog dara medicinske magije prešli na važnije teme kao što je, na primjer, pitanje gdje sam kupila torbicu.

Razgovori s medicinarima bili su daleko živopisniji. Oni znaju što je ta „naljepnica“ i tko bi to trebao nositi pa su mi redom pristupali sućutno, smrtno ozbiljnog lica, s komentarom da, eto, godinama se poznajemo, a pojma oni nisu imali da sam ja teški dijabetičar na inzulinu.

-„Hvala na brizi, nisam dijabetičar.“
Sad im tek ništa nije bilo jasno. Onda su me svi, ali baš svi, pitali je li to sudjelujem u nekom istraživanju.

-„Ne, to nosim samo iz znatiželje.“

Dio njih samo bi zakolutao očima. Drugi su oduševljeno komentirali da i oni to žele pa ih je zanimalo kako sam uređaj nabavila. A treći su se baš zainteresirali za moj glukozni status pa smo gledali u aplikaciji moje grafove i glukoznu statistiku.
Aplikacija promjene u razini glukoze prikazuje grafovima i različitim brojčanim pokazateljima. Daje podatak za prosječnu vrijednost glukoze, pokazatelj regulacije glukoze i postotak vremena tijekom dana kada su razine glukoze unutar ciljanog raspona. Moja aplikacija ciljani raspon definira kao 3,9 do 7,8 mmol/L. Nadalje, pokazuje i postotak vremena iznad i ispod tog ciljanog raspona, kao i koeficijent varijacije.

Moji prijatelji medicinari bili su zgroženi podatkom da sam 17% vremena u hipoglikemiji jer bi normalno bilo da su ljudi u hipoglikemiji manje od 5% vremena. Nudili su mi različite preglede i pretrage kako bi pokušali utvrditi što sa mnom ne valja.
 
Svako malo sam kritično
Osim brojnih zdravstvenih ponuda, moja pretjerano učestala hipoglikemija donijela mi je i praktične probleme u svakodnevnom životu. Svaki put kad bi moja glukoza pala ispod 3,9 mmol/L, aplikacija bi mi poslala iritantan, glasan zvučni alarm i pojavila bi se obavijest na zaslonu mobitela na kojoj uz crveni trokut s uskličnikom crvenim slovima piše KRITIČNO, a ispod toga, u kombinaciji hrvatskog i engleskog jezika, stoji „Niska razina glukoze. Glukoza je 3,2 mmol/L now.“ Kad padne ispod 3,1 mmol/L, onda upozorenje glasi „Hitno, niska glukoza. Glukoza je 2,9 mmol/L now.“ Te alarme nije moguće ugasiti u aplikaciji, koja upozorava korisnike „Hitan alarm niske glukoze ne može se utišati.“ Nije moguće ni smanjiti glasnoću tog alarma.

Posljedice te nemogućnosti utišavanja obavijesti o mojoj kritičnoj hipoglikemiji osjećali su svi oko mene koji su u prosjeku 17% moga dana morali slušati te alarme. Osobito je to bilo zabavno kad sam imala nastavu pa su i moji studenti svako 5 minuta dobivali podsjetnik da je moja razina glukoze kritično niska. Puno manje zabavno je bilo što me aplikacija stalno budila po noći s tim kritičnim obavijestima o hipoglikemiji.

Nervirali su me ti alarmi. Stavila sam CGM samo zato jer sam bila znatiželjna kako se mijenja moja glukoza s obzirom na moju prehranu i tjelesnu aktivnost. Nije me uznemiravalo što aplikacija misli da sam svako malo kritično. Imala sam posla i nisam imala vremena biti kritično. Tražila sam stoga način kako da se riješim tih alarma. Ugasila sam obavijesti aplikacije u postavkama mobitela. Ali onda se aplikacija pobunila i prestala raditi. Nisam više mogla vidjeti one zanimljive grafove. Uvrijeđeno mi je aplikacija poručila „Dopustite pristup kritičnim upozorenjima. Morate dopustiti pristup kako biste mogli koristiti aplikaciju.“

Pa, sad, kad sam već stavila to čudo na sebe, odlučila sam se potruditi otrpjeti te kritične alarme kroz cijela dva tjedna. A sa mnom će to morati otrpjeti i svi oko mene. Opet sam dozvolila aplikaciji slanje kritičnih obavijesti.
 
Transhumanizam
I konzilij mozgova s posla zdušno se pozabavio problematikom moje glukoze. Ivica mi je predložio uvođenje noćnog obroka. Marin mi je savjetovao da glukometrom provjerim je li aplikacija daje točne informacije. Marta me samo zabrinuto gledala, onako kako majke gledaju dijete koje je opet napravilo neku glupost. Vesna mi je rekla da bacim uređaj u smeće.

Sve sam razmotrila. Jedenje po noći mi ne paše. Mjerenje glukometrom sam obavila i pokazalo je još niže razine moje glukoze od CGM-a. Ne znam hoću li ikad uspjeti riješiti zabrinute poglede jer sam habitualno sklona postupcima koje drugi nazivaju glupostima. A što se tiče zadnjeg prijedloga, novu igračku nisam htjela baciti jer ipak je CGM utjecao na moje prehrambeno ponašanje. Doduše, ne baš sam; Jelenko je CGM-u dosta pomogla.

Prije nego mi je stavila CGM, Jelenko mi je dala savjete o prehrani, i rekla da bi bilo idealno cijeli dan imati glukozu u normalnom rasponu. Prvih par dana Jelenko se svako jutro raspitivala kako izgleda moja krivulja od prošlog dana. Pošaljem joj sliku krivulje iz aplikacije, a ona negoduje zbog mojih nebrojenih hiperglikemijskih epizoda. „Hmmm, je li ti ovo stalno nešto jedeš, pa kako ti ovo krivulja izgleda?“ Da, skrušeno sam priznala, svako malo nešto jedem. I bolje da joj prešutim što sve jedem. Sljedeći dan sam prestala jesti toliko često, ali ipak nisam bila dovoljno dobra. Gleda ona krivulju od toga dana i pita kakva se to masivna hiperglikemija dogodila sredinom dana. Pa… dogodio mi se odličan rižot i dva velika medenjaka. Pita ona i što se dogodilo navečer. Pa… dogodilo mi se deset mandarina nakon večere. „Deset mandarina?!“ Nije trebala govoriti ništa više. Bilo mi je jasno da prva dva dana nisu dobro prošla. Osjećala sam grižnju savjesti. Trebalo je uvesti neke promjene.
Pokorno sam se preusmjerila na proteine, masti, povrće bez škroba i još nešto složenih ugljikohidrata. Na primjer, otišla sam na poslovni domjenak i na njemu pojela dva mala komada mesa i malo povrća, a desert sam preskočila. Onda je nešto zabrljano s rasporedom na mom kolegiju pa sam studente, da im se iskupim, odvela na kavu i kolače, a ja sam umjesto kolača naručila jogurt sa zobenim pahuljicama. Nutella me nije vidjela dva tjedna. U restoranu sam za ručak naručivala wok s piletinom, ali sam zamolila konobara da mi stave u jelo samo meso i povrće, a da mi ne stavljaju kikiriki i rezance. To je radikalan, vrlo radikalan odmak od moje uobičajene prehrane.

Opsesivno sam po cijeli dan proučavala moju glukoznu krivulju i učila kako je popraviti. Već treći dan sam uspjela potpuno eliminirati skokove glukoze iznad 7,8 mmol/L. Kolega Dario gledao je u čudu moju novu krivulju i izgledao je zadivljen. „Pa, čovječe, to je transhumanizam. Korištenje tehnologije u svrhu unapređivanja ljudskog stanja.“

No, je li to održivo? Hoću li nastaviti biti tako prehrambeno disciplinirana i nakon što skinem CGM? Ili bih taj efekt možda održala samo da odsad stalno nosim CGM? Ili je sve to samo privremeno i dugoročno sam zapravo nepopravljiva po pitanju mojih prehrambenih navika, bez obzira na to kakvu tehnologiju stavim na sebe? Možda znanost ima odgovore.
 
Nosiva tehnologija: CGM za „optimizaciju osobnog zdravlja“
CGM je vrsta uređaja koji se nazivaju nosiva tehnologija (engl. wearable technology). Zahvaljujući toj tehnologiji danas je lakše nego ikad pratiti podatke tipa broj koraka, unos kalorija i cikluse spavanja. Na tržištu nam se nude pametni satovi, pametne narukvice, pametna prstenja, pametni privjesci i slična čudesa. Zahvaljujući CGM-u, sada je trend osobnih podataka došao i do razine glukoze u krvi. Biotehnološke tvrtke u svijetu danas reklamiraju CGM osobama koje ne boluju od dijabetesa, a koje žele saznati kako njihova tijela razgrađuju hranu. CGM se jednostavno pričvrsti za vanjski dio podlaktice i funkcionalan je dva tjedna. Nakon dva tjedna treba staviti novi senzor. Svaka tvrtka uz uređaj ima i aplikaciju koja prikazuje promjene razine glukoze gotovo u stvarnom vremenu. Neke tvrtke također nude personalizirane informacije o prehrani i vježbanju kako bi pomogle korisnicima u postizanju njihovih zdravstvenih ciljeva. Za dijabetičare je regulacija glukoze u krvi ključna za smanjenje rizika od ozbiljnih komplikacija, uključujući srčane bolesti, moždane udare, zatajenje bubrega i sljepoću. Međutim, reklame za CGM često navode da, čak i ako osoba nema dijabetes i ima relativno stabilne razine glukoze u krvi, dodatna stabilizacija tih razina može poboljšati opće zdravlje i olakšati gubitak težine. Neke reklamiraju uređaj kao „CGM za mršavljenje“ i obećavaju da će korisnici kroz osvještavanje učinka njihove prehrane na glukozu postići gubitak tjelesne mase. Reklamiraju se kao način za „dublje razumijevanje” vlastitog tijela i pronalaženje „dubinskog uzroka” zdravstvenih problema. CGM-ovi se tako na tržištu predstavljaju kao alat za „optimizaciju osobnog zdravlja“. Međutim, nije mi bilo jasno jesu li zaista ti uređaji korisni alati za razumijevanje i poboljšanje zdravlja ili samo najnoviji trend među onima koji se previše brinu za svoje zdravlje.
 
Što kaže znanost?
Niz znanstvenih članaka posvećen je pitanju ima li od CGM-a ikakve koristi kod osoba koje ne pate od dijabetesa. Hort i suradnici 2024. su objavili rezultate sustavnog pregleda koji je uključio 71 istraživanje o glikemijskoj varijabilnosti procijenjenoj korištenjem CGM-a u osoba bez dijabetesa i njenu povezanost s pokazateljima kardiometaboličkih rizika. Većina tih istraživanja bila je opažajna. Za inače zdrave ljude, taj sustavni pregled nije baš informativan jer zaključuje da bi glikemijska varijabilnost možda mogla biti važna mjera za osobe bez dijabetesa. Hegedus i suradnici napravili su pretražni sustavni pregled (engl. scoping review) o učinku CGM-a na prekomjernu tjelesnu masu. Zaključci opet meni beskorisni. Temeljem rezultata 31 istraživanja zaključili su kako ljudi CGM „dobro podnose“, da je to „dobar alat za istraživanja“ i da su potrebna daljnja istraživanja na tu temu.

Zatim sam našla nekoliko randomiziranih kontroliranih pokusa u kojima je CGM korišten kod ljudi koji nemaju dijabetes, ali ni oni mi nisu bili korisni. Uglavnom su se bavili nekim sporednim ishodima kroz iznimno kratko vrijeme praćenja. U trenutno dostupnim znanstvenim člancima nisam vidjela nikakve uvjerljive dokaze koji bi mi pokazali da bi nošenje CGM-a moglo biti korisno za zdravlje osoba koje nisu dijabetičari.

Klonoff i suradnici objavili su 2022. očajan pregled literature u kojem su išli sažimati spoznaje iz znanstvenih članaka o korištenju CGM-a među osobama koje nisu dijabetičari. Podijelili su članke iz literature u četiri kategorije: (1) metaboličke bolesti povezane s dijabetesom s primarnom disregulacijom osi inzulin-glukoza, (2) metaboličke bolesti bez primarnog patofiziološkog poremećaja osi inzulin-glukoza, (3) zdravlje i wellness te (4) vrhunski sport. Usprkos nejasnoj metodologiji i lošem načinu prikaza rezultata, zaključak im počinje u redu. Kažu oni da su dokazi za korištenje CGM-a izvan područja metaboličkih i nemetaboličkih bolesti oskudni, a konsenzus gotovo ne postoji za stanja koja nisu dijabetes. Međutim, ipak su vrlo optimistični i očekuju da će se „vjerojatno otkriti uloga CGM-a za osobe bez dijabetesa koje (1) imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa na temelju novih biomarkera i klasifikacija glukotipa, (2) imaju prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost, ili su (3) vrhunski sportaši u riziku od hipoglikemije“. Nadalje, Klonoff i suradnici očekuju kako će dobro osmišljena klinička ispitivanja pokazati specifičnu ulogu upotrebe CGM-a za osobe bez dijabetesa te da će smjernice donijeti suglasje o tome kako tumačiti i reagirati na te podatke.

Ukratko, trenutno nemamo dokaza da je CGM koristan za bolje zdravlje osoba koje nisu dijabetičari, ali optimizma u literaturi ne fali.

Važno je imati izliku
Nakon dva tjedna mom CGM-u je istekao životni vijek. Već mi nedostaje. Pustila sam mu Rekvijem u d-molu. Zaslužio je. U ta dva tjedna omogućio mi je urnebesne razgovore, potpunu promjenu prehrane i smršavjela sam 400 grama. No, što je najbolje od svega, uređaj me doveo do neočekivanog prosvjetljenja. Kvantificirana i optimizirana ja, obogaćena novim spoznajama o sebi, kolegi Damiru objasnila sam da postoji razlog zašto nekad nisam baš ugodna. Naime, zapravo, nisam ja baš neka posve loša osoba, nego sam 17% života u kritičnoj hipoglikemiji. Taj povremeno neljubazni grozni stvor, to nije moje pravo ja, to je moja hipoglikemija.
-„Važno je imati izliku“, mudro je Damir komentirao.

I sad krećem na one puste obećane preglede i pretrage. Možda nađem još neke prikladne zdravstvene izlike za moje ne baš blistave trenutke.

Literatura

• Abreu R i sur. J Int Soc Sports Nutr. 2023;20(1):2236060.
• Cohen PA i sur. Drug Test Anal. 2016;8(3-4):357-69.
• Wibowo DNSA i sur. Turk J Urol. 2021;47(6):482-488.

Objavljeno: Liječničke novine br. 235 – prosinac 2024.