Adaptogeni – blaga cjepiva protiv stresa ili novi apsurdni proizvodi za pelješenje optimista?

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

Industrija zdravlja i ljepote nikad ne razočara osmišljavanjem novih i još novijih ideja koje će ljudima osigurati životnu ravnotežu, življenje bez stresa, cjelovito zdravlje i životni vijek od barem 500 godina. I taman dok ljudi shvate da im u tome nisu pomogli aronija, brusnica, macha i kombucha, stiže nešto novo što će pelješiti džepove optimističnih kupaca. Novi članovi te apsurdne familije termina i proizvoda su adaptogeni.

Za neupućene, ono što se prije zvalo „zdrave biljke“ ili superhrana sad se zove adaptogeni. Evo nekih bajkovitih definicija adaptogena koje se mogu naći na internetu:

• „Adaptogeni su biljke i gljive koje pomažu tijelu da se nosi sa stresom te vraćaju tijelo u ravnotežu tako da upravljaju stresorima.“
• „Adaptogene biljke su one koji prepoznaju same unutar organizma neki poremećaj ili disbalans hormona. Nazivaju se i “pametne biljke” zbog tog svog svojstva.“
• „Adaptogeni su blagotvorne biljke i ljekovite gljive koje se “prilagođavaju” onome što je vašem tijelu potrebno kako bi što bolje reagiralo na stres. Istraživanja su otkrila da se ove jedinstvene ljekovite biljke smanjuju lučenje kortizola (hormona stresa koji izaziva oštećenje stanica), poboljšavaju raspoloženje, osnažuju imunitet i smanjuju osjećaj umora. Što više poželjeti od prirode? Što kažete na dodatnu dozu prekrasne kože?“

Zaista, tko ne bi htio manje stresa, bolje raspoloženje, bolji imunitet, manje umora i dodatnu dozu prekrasne kože? Tvrdi se, nadalje, da adaptogeni nemaju nuspojave, negativan utjecaj na san niti rizik od stvaranja ovisnosti, tolerancije ili zlouporabe. Neki čak izjavljuju da adaptogeni djeluju kao “blaga cjepiva protiv stresa”. Baš me zanima kako će antivakseri reagirati na ta nova cjepiva.

Uza sve to, osobito je sada prikladno uz sve šarlatanske tvrdnje spomenuti i COVID-19. Pa tako brojni tekstovi o adaptogenima prigodno navode kako je pandemija COVID-19 na svima nama ostavila teške tragove, naškodila našem zdravlju, učinila nas anksioznima i depresivnima i sad nam nasušno trebaju adaptogeni kako bi nas vratili na tvorničke postavke.

Međutim, znanost o adaptogenima vrlo je razočaravajuća. Sama ideja o adaptogenima je apsurdna jer se temelji na neprovjerenoj tvrdnji da se te tvari mogu prilagoditi specifičnim potrebama tijela i pomoći tijelu da se odupre stresu. Iako je ideja da adaptogeni kao prirodne tvari uravnotežuju i obnavljaju tijelo postala popularna, postoji ograničen broj znanstvenih dokaza koji potkrepljuju te tvrdnje. Postojeća istraživanja u pravilu su uključila malen broj ljudi, loše su osmišljena ili provedena na životinjskim modelima, što otežava donošenje pouzdanih zaključaka.

Osim toga, predloženi mehanizmi djelovanja adaptogena su nejasni. Reklamira se da pomažu u širokom spektru nepovezanih problema, poput smanjenja stresa, jačanja imuniteta i poboljšanja mentalne jasnoće, a sve bez mnogo specifičnosti ili biokemijskog temelja. Taj široki pristup preuveličava njihove koristi bez uzimanja u obzir složenosti ljudske biologije.

Također, adaptogeni se često reklamiraju s pretpostavkom da se mogu univerzalno primijeniti za poboljšanje zdravlja, što previše pojednostavljuje učinke biljaka i prirodnih spojeva. Odgovori pojedinaca na te tvari mogu se znatno razlikovati.

Nadalje, ti proizvodi prodaju se kao dodaci prehrani, a ne kao lijekovi. Dodaci prehrani ne moraju proći rigorozne višeslojne znanstvene provjere kao lijekovi, što nas upućuje na potrebu za zdravom dozom skepticizma u pogledu njihovog sastava, djelotvornosti i sigurnosti.

Kad se na PubMed-u upiše adaptogen*, dobije se 977 zapisa. Korištenjem filtera za randomizirane kontrolirane pokuse, rezultat se suzi na 30 zapisa. S filterom za sustavne preglede dobije se 9 zapisa. Primjerice, Arumugam i sur. (PMID: 39348746) ove su godine objavili sustavni pregled u kojem su analizirali učinke biljke ašvaganda (lat. Withania somnifera) na depresiju i anksioznost. U sustavni pregled uključili su 9 randomiziranih kontroliranih pokusa u kojima je sudjelovalo 558 ispitanika. Samo podatak o tom broju pokusa i ispitanika treba nam upaliti alarm. Svaki pokus morao je imati barem dvije skupine ispitanika. To znači da je u tih 9 pokusa u svakoj skupini prosječno sudjelovalo svega 31 ispitanika. Premali su to pokusi da bi dali pouzdane rezultate. No, tako operira šarlatanstvo. Naprave male loše pokuse i onda se hvale tim lošim dokazima da bi tvrdili da je nešto „dokazano istraživanjima“ i „klinički testirano“.
Postojeći sustavni pregledi ukazuju da su proizvodi koji se nazivaju adaptogenima u kliničkim pokusima primjenjivani na nestandardizirane načine, različito dugo, na različitim ispitanicima. Ukazuju na potrebu za novim, boljim dokazima iz istraživanja na ljudima.

Ukratko, koncept adaptogena temelji se na preopćenitim i slabo potkrijepljenim tvrdnjama, zbog čega njihovu promociju treba promatrati kao neznanstvenu i vođenu prvenstveno marketingom, a ne znanstvenim dokazima. Kako sada stvari stoje, adaptogeni se prilagođavaju svemu osim znanosti.

Objavljeno: Liječničke novine br. 234 – studeni 2024.