Alternativna medicina uvijek je štetna

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

Alternativna i komplementarna medicina naziv je za medicinske proizvode i prakse koji nisu dio standardne medicinske skrbi. Pacijenti često koriste takve terapije jer imaju osjećaj da rade nešto kako bi pomogli vlastitim naporima liječiti ili izliječiti neko stanje. Skloni su ih koristiti za kronične i teške bolesti, kad imaju osjećaj da im standardna medicina nije uopće pomogla ili nije dovoljno pomogla, ili nije dovoljno brzo pomogla.
 
Alternativna medicina uvijek je štetna
Alternativna medicina često se opisuje kao prirodna i neškodljiva, i sušta suprotnost standardnoj medicini koja je prožeta interesima zle farmaceutske industrije koja vrti ogromnu zaradu. Ali, gle čuda, ni alternativna medicina nije besplatna. Prema podatcima mrežne stranice MarketWatch, vrijednost globalnog tržišta komplementarne i alternativne medicine procijenjena je na 132 milijarde američkih dolara u razdoblju 2021. – 2022., a očekuje se da će se dosegnuti 435 milijarde američkih dolara do 2030. godine. Nadriliječnici i alternativci očito ne umiru od gladi pokušavajući spasiti uboge pacijente od zla standardne medicine.

Korištenje alternativnih pripravaka ne mora nužno biti sigurno, može biti i škodljivo, i može interferirati s terapijama standardne medicine. U svakom slučaju, kad i nije štetna za zdravlje, alternativna medicina štetna je za novčanik pacijenata pa je uvijek štetna.
 
Nedostatak znanstvenih dokaza o alternativnoj medicini
Alternativci rado ogovaraju navodnu korumpiranost službene medicine i farmaceutske industrije koju po njima zanima samo novac, a ne ljudi. Pritom, naravno, ignoriraju činjenicu da je farmaceutska industrija regulirana. Niti jedan lijek i medicinski proizvod ne može danas doći na tržište bez provedbe brojnih znanstvenih pokusa koji su pod strogim nadzorom regulatornih agencija.

Procjenjuje se kako trošak razvoja pojedinog lijeka danas iznosi više od dvije milijarde američkih dolara. Razvoj novog lijeka vrlo je skup jer treba provesti brojna istraživanja u laboratorijima, na pokusnim životinjama i na ljudima kako bi se dokazalo da je lijek neškodljiv i djelotvoran. Strogo je propisano koja sve istraživanja treba provesti kako bi se dokazala neškodljivost i sigurnost lijeka. Brojni lijekovi koji se istražuju ne uspiju proći tu strogu procjenu i regulativu. S druge strane, kada su u pitanju alternativci, potrošač u pravilu ima samo njihovu riječ da je njihov proizvod ili usluga djelotvoran ili siguran. Ulaganje u dobar oglas njihovo je jedino ulaganje u dokazivanje djelotvornosti i sigurnosti proizvoda, odnosno usluge. Za vrlo malo alternativnih pripravaka postoje ikakvi znanstveni dokazi u literaturi, a visoko-kvalitetni objektivni dokazi iz kliničkih pokusa su rijetkost. Taj manjak znanstvenih dokaza potrebno je osvijestiti među pacijentima, ali često se pokaže da je to potrebno i među zdravstvenim radnicima.
 
Liječnici bi trebali razgovarati s pacijentima o alternativnoj medicini, a mnogi i sami koriste i preporučuju alternativu
Mnogi pacijenti koriste alternativnu medicinu, ali o tome ne govore liječnicima dok ih se ne pita. Stoga je važno među pacijentima osvijestiti problem nadriliječništva i alternativne medicine te educirati pacijente o štetnostima alternativne medicine. Tako bi to u teoriji trebalo biti. Međutim, problem je što i mnogi liječnici koriste alternativnu medicinu i još je preporučuju pacijentima. Sustavni pregled koji su objavili Posadzki i sur. o učestalosti korištenja alternativne medicine među liječnicima u Ujedinjenom Kraljevstvu uključio je 13 istraživanja. Prosječno je u tim istraživanjima 21% liječnika koristilo alternativnu medicinu, 39% ih je upućivalo pacijente na terapije alternativne medicine, a 46% liječnika je pacijentima preporučivalo alternativnu medicinu. Prosječno je 10% liječnika prošlo neku edukaciju vezanu za alternativnu medicinu. Sustavni pregled koji su objavili Puthrakool i sur. 2021. temeljem 25 analiziranih radova pokazuje kako je među liječnicima specijalistima alternativna medicina bila najviše prihvaćena među obiteljskim liječnicima, a najmanje prihvaćena među kirurzima. Posadzki i sur. zaključuju kako njihovi rezultati otvaraju pitanja povezana s medicinskom etikom, profesionalnom kompetencijom i obrazovanjem liječnika.

Primjerice, australska vlada angažirala je znanstvenike kako bi napravili sintezu dokaza o djelotvornosti homeopatije. Analizom 225 znanstvenih radova autori su zaključili „na temelju ocjene dokaza o djelotvornosti homeopatije, zaključuje se da ne postoje zdravstvena stanja za koja postoje pouzdani dokazi da homeopatija djeluje“. Nadalje, izvješće upozorava: „Osobe koje odaberu homeopatiju mogu ugroziti svoje zdravlje ako odbiju ili odgode liječenje za koje postoje dobri dokazi o sigurnosti i učinkovitosti.”

Sam „znanstveni“ koncept po kojem bi homeopatija trebala djelovati kao beskonačno razrjeđenje nekih aktivnih tvari potpuno je besmislen. Stoga je uistinu zabrinjavajuće da postoji velik broj liječnika koji takvu terapiju i sami uzimaju i preporučuju pacijentima.
 
Odobravanje alternativne medicine među liječnicima može omesti postupke standardne medicine
Istraživanje objavljeno 2023. koje su Fasce i sur. proveli u Njemačkoj, Finskoj, Portugalu i Francuskoj na uzorku od 2787 liječnika pokazalo je kako je pozitivan stav prema alternativnoj medicini bio povezan s manjom učestalošću preporuka za cijepljenje, nižim stopama samocijepljenja i takvi su liječnici bili skloniji ugoditi pacijentima koji odgađaju cijepljenje. Autori upozoravaju kako bi stavovi liječnika prema alternativnoj medicini mogli ometati provedbu kampanja cijepljenja.
 
Istraživanje alternativne medicine jedini je etičan pristup za one koje to zanima
Kad su u pitanju terapije za koje ne znamo jesu li djelotvorne i sigurne, bilo bi jedino etično primjenjivati ih na pacijentima u okviru kliničkih pokusa. Bez kliničkih pokusa ne možemo sa sigurnošću znati je li neka terapija djelotvorna i sigurna. Nedostatak znanstvenih dokaza ne znači nužno da alternativna terapija nije djelotvorna i sigurna, ali bez takvih dokaza djelotvornost i sigurnost ne može se potvrditi.

Od liječnika se očekuje znanstveni pristup postojećim dokazima i uvažavanje hijerarhije dokaza u medicini, poznavanje kojim se dokazima može vjerovati više, kojim manje i kako prepoznati odlike kvalitetnog istraživanja.

U nedostatku znanstvenih dokaza za brojne postupke alternativne medicine ne bi trebalo lakonski razmišljati da se nema što izgubiti ako se pokuša. Jer, može se štošta izgubiti. Može se izgubiti zdravlje dok se iskušavaju nedjelotvorne terapije. Može se dodatno narušiti zdravlje ako alternativne terapije nisu sigurne. A uvijek se gubi novac.

Stoga bi liječnici koje zanima alternativna medicina postupili etično jedino kad bi to svoje zanimanje za alternativnu medicinu usmjerili u provedbu visoko-kvalitetnih kliničkih pokusa za ispitivanje djelotvornosti i sigurnosti alternativne medicine. Jednom kad se pokaže da je alternativni pripravak za neku indikaciju djelotvoran i siguran, onda ta terapija više neće biti alternativna medicina nego će postati standardna medicina.

Literatura

• Fasce A et al. Endorsement of alternative medicine and vaccine hesitancy among physicians: A cross-sectional study in four European countries. Hum Vaccin Immunother. 2023;19(2):2242748.
• NHMRC. Evidence on the effectiveness of homeopathy for treating health conditions. https://www.nhmrc.gov.au/sites/default/files/images/nhmrc-information-paper-effectiveness-of-homeopathy.pdf
• Phutrakool P, Pongpirul K. Acceptance and use of complementary and alternative medicine among medical specialists: a 15-year systematic review and data synthesis. Syst Rev. 2022 Jan 14;11(1):10.
• Posadzki P, Alotaibi A, Ernst E. Prevalence of use of complementary and alternative medicine (CAM) by physicians in the UK: a systematic review of surveys. Clin Med (Lond). 2012;12(6):505-12.
• Silverstein DD, Spiegel AD. Are physicians aware of the risks of alternative medicine? J Community Health. 2001;26(3):159-74.

Objavljeno: Liječničke novine br. 225 – prosinac 2023.