Epizoda 2. Novac? Kome treba novac?

Pozovu te da im (volonterski) držiš predavanje pa ti ne žele platit ni putne troškove od 54 eura. To je akademska zajednica. Gdje honorara za mnoge aktivnosti nema. Recenziraš. Uređuješ. Sudjeluješ u povjerenstvima. Držiš pozvana predavanja. Ni predavanja preko norme u mnogim ustanovama se ne honoriraju. I svašta još nešto radiš džabe. Ali nekad ti čak plate i putne troškove. Nekad.

Bezbroj puta sam putovala negdje predavat nešto volonterski. No, nekoć su mi barem nudili da će mi riješit put i smještaj. Naravno, za honorar nema para, ali ko živi od para, samo ti nama dođi pa ćemo se lijepo podružit. I ja dođem. I družim se. Jer, stvarno, ko živi od para.

Onda mi se dogodilo prije par godina da sam triput zaredom bila pozvana držat predavanja na kongresima, a niti jedan organizator ne spominje putne troškove. Pa ih moram ja spomenit.

Ah, da, na to smo zaboravili, kaže prvi organizator. Pa sklepa za mene putni nalog u zadnji tren. Drugi kongres sam spojila s nekim drugim pozivom koji mi je platio putne troškove. A treći organizator me najprije pokušao ignorirat, al mu to nije uspjelo (rijetkima uspije) pa mi kaže na koncu da mi neće platit putne troškove. I da sam neprofesionalna jer to uopće očekujem. Jer na kongresu s više od 100 predavača jedino ja tražim da mi se plate putni troškovi. A ti putni troškovi iznosili su bajnih 54 eura. Kongres je imao brojne sponzore, ali evo, očito organizator očekuje da i predavači budu sponzori kongresa. Razumljivo. Sponzora nikad dosta.

Zahvalna sam sad tom liku što mi je odbio platiti putne troškove. Promislila sam tada – koliko puta sam zapostavljala svoje poslove i potrebe jer sam iz znanstvenog entuzijazma išla predavati gdje god je trebalo – volonterski. Pa sam ta akademska volontiranja u međuvremenu radikalno srezala, osobito izvan mjesta stanovanja.

I sad savjet za vas: ako vas pozivaju da predajete na nečemu fakultetskom i vi imate volje za to nešto fakultetsko, vodite računa o sljedećem:

-Honorara u pravilu nema ili bi honorar mogao bit neka mizerija tipa 3,68 eura na sat (ovo 3,68 nije šala – toliki je stvarno na jednom fakultetu netto honorar za sat vježbi). Pa ako vam je to u redu – sve u redu. Samo da znate kakva je situacija. Ako očekujete veći honorar, kažite odmah kakav, al ne zaboravite – od para se tamo ne živi pa možda vaša očekivanja neće bit ispunjena. Naravno da tamo para uvijek ima, ali možda ne za vas.

-Ako na to računate, a to vam ne kažu u prvom kontaktu, odmah pitajte što vam je sve pokriveno (put, smještaj, kotizacija, dnevnice).

– Nemojte pretpostaviti da će se nešto podrazumijevati.

– Vaše vrijeme i znanje imaju vrijednost – čak i kad radite iz entuzijazma.

– I najvažnije: naučite reći ne bez grižnje savjesti.

Budite entuzijasti, ali ne i sponzori. Vaše vrijeme to zaslužuje.
(Dobila sam ona 54 eura. Bilo bi mi, naravno, isplativije da san uštedila vrime na tu raspravu, al nisan mu tila dat gušta.)

#liviabezdrame