Epizoda 14. Bila si na televiziji

Gostovanje u TV emisijama čini mi nelagodu. Ali ne zbog treme – nego mi je to gnjavaža.

Odlazak na TV meni znači izgubit puno vrimena, a ne želim gubit to vrime. Imam i svoga posla. Nitko mi to vrime ne plaća. Očekuje se da volontiraš za TV zbog javnog dobra. Ljudima od televizije to je posao. Meni nije.

Ne uživam gledat sebe na TV-u. Nije mi to ni gušt ni posebno ni važno. Dapače, grozno mi zvuči moj snimljeni glas i ne slušam niti gledam moje TV ili radijske snimke. Novinari se ponude da će mi poslat snimku. Ne tribate, hvala.

Novinari su često vrlo komodni. Očekuju da si dostupan sad i odmah.

Postavljaju mi nekad pitanja koja veze nemaju s onim što radim. Dalekovodi? Dobrooooo. Mogu sigurno pričat o bilo čemu.

Na TV triba doć puno ranije. Pa me našminkaju. Teška šminka. Izgledan ka rakun. Ne sviđa mi se. Otpor je uzaludan. “To vam je TV šminka. To mora tako bit. Inače ćete izgledat prozirno na telki, ka neki duh.”

Ako ideš na HTV, ajme majko. Lakše je valjda uć u Pentagon. Onaj tko te zove mora te najavit. Porta kilometar od zgrade. Ako su te zaboravili najavit, gadno. Jednom su mi rekli: “Nemamo u kompjuteru vas, ali imamo Ivicu Puljka.” Rekla sam čoviku da mogu ja bit Ivica Puljak, nije problem. Znan i ja nešto fizike. Nije prošlo. Morala san čekat dok se riješi ulaznica i za mene.

Nerviraju me reakcije ljudi na moje pojavljivanje na TV-u. Jednima sam najpametnija na svitu jer “bila si na televiziji”. Drugima samopromotorica i “ko tebi daje medijski prostor”. Treći me kritiziraju jer je to “ispod moje razine” i – “ako već imaš neke talente, usmjeri ih na nešto suvislo, a ne na novinare”.

Povremeno bih ipak otišla na TV jer je šarlatana, nadriliječnika i prevara o zdravlju i izgledu jako puno. Ako ćemo svi šutit i bit komodni daleko od medija, ništa od promocije znanosti i zdravstvene pismenosti. Najlakše je reć “ljudi su glupi i ko im je kriv.”

U zadnjih 5-6 godina odbila sam sve pozive na TV. Dodijalo mi.

A onda sam jučer, nakon dugo vrimena, otišla na TV. Bloomberg Adria. Emisija Zoom In. Tema: dodaci prehrani. Među gostima su još bili ljekarnik Semir Mehović iz Bosne i Hercegovine, osnivač zajednice ljekarnika Edu Pharma Community, i Jelena Miladinović, Grupacija proizvođača, uvoznika i distributera dijetetskih suplemenata u Privrednoj komori Srbije.

Voditelj Edib Bajrović bio skroz ugodan. Sve po dogovoru.
Mirel me nije našminkala ko rakuna.
Sandra i Dino su se pobrinuli za ugodno gostoprimstvo. Lipo san se s ljudima izbrbljala u studiju i izvan njega.

Nadam se da će i sadržaj emisije ljudima bit koristan.

Glavne poruke:
-dodaci prehrani nisu lijekovi,
-slabo su regulirani,
-često se reklamiraju zavaravajućim tvrdnjama,
-nemate pojma što je u njima (a svašta može biti – niz istraživanja dodataka prehrani pokazao je da se analizom sastava utvrde odstupanja od deklaracije); dakle, sadržaj proizvoda može biti krivotvoren,
-mogu biti veoma štetni za zdravlje; nije tu uvijek situacija da nemate što izgubitiako pokušate.

E, sad, čim kažem nešto na ovu temu, odmah se podržavatelji suplemenata iznerviraju. Evo dio njihovih kritika i moji odgovori:

1. kritika. “Pa, da, dodaci prehrani nisu lijekovi pa se za njih i ne očekuju randomizirani kontrolirani pokusi na ljudima“. Moj odgovor: ako nemate znanstvene dokaze iz kvalitetnih istraživanja na ljudima o djelotvornosti i sigurnosti nekog suplementa, onda ga nemojte ni reklamirati zavaravajućim tvrdnjama.
2. kritika: “Ovim izjavama vrijeđate ljekarnike jer se neki od tih proizvoda prodaju u ljekarnama“. Moj odgovor: nije mi nikakva namjera vrijeđati ljekarnike. Ljekarnici su visokoobrazovani zdravstveni radnici koji imaju svoje važno mjesto u zdravstvenom sustavu. Razdvojimo neetično oglašavanje od činjenice da u zdravstvenom sustavu postoje ljekarnici. No, vrijedi napomenuti da je lako provjerljiva činjenica da mnoge ljekarne na svojim internetskim trgovinama navode zavaravajuće tvrdnje o dodacima prehrani. Primjer koji lako možete i sami provjeriti je afrička šljiva. Niz ljekarni prodaje afričku šljivu na internetu s tvrdnjama da poboljšava mušku seksualnu funkciju, iako za to nema kvalitetnih znanstvenih dokaza.
3. kritika: “Sastav se vrlo dobro pazi i lako provjerava relativno jednostavnim analizama.” Moj odgovor, zapravo moja pitanja: tko točno dobro pazi, koliko često i gdje se objavljuju te analize? Jesu li te analize dostupne potrošačima?
4. kritika: “A ako se na tržištu i nađe neki proizvod koji nije onakav kako je deklariran, to se može relativno usporediti s krivotvorenim lijekovima, koji isto cirkuliraju“. Moj odgovor: usporedba s krivotvorenim lijekovima je čista logička pogreška; jedno zlodjelo ili problem u sustavu ne opravdava drugi. Nije ispravno krivotvoriti ni jedno ni drugo.
5. kritika: “Suplementi nikad neće imati kontrolirane randomizirane studije, jer one koštaju previše, a predmet ispitivanja se ne može patentirati i tako povratiti investiciju“. Moj odgovor: istraživanje suplemenata nije ni blizu istraživanjima lijekova. Mnogo je lakše i jeftinije provesti istraživanje suplemenata nego lijekova. I bez patentiranja proizvoda na njima se može mnogo zaraditi. Ali zašto bi netko uopće provodio takva istraživanja ako nekažnjeno može reklamirati svoje proizvode sa zavaravajućim tvrdnjama. 🙁
6. kritika: “Na vitaminu D smo ponovili lekciju da znanost nikad nije konačna.” Moj odgovor: upravo je priča o vitaminu D pokazala da masovna i nekritička suplementacija kod zdravih osoba bez dokazanog deficita nema potvrđene kliničke koristi. Pozivanje na to da znanost nije konačna nije opravdanje za snižavanje metodoloških kriterija. Ja prva ne bih htjela biti ovca za šišanje zbog neutemeljenih zdravstvenih i znanstvenih tvrdnji.
7. kritika: “Tvrtke koje ih proizvode su redom ili tvornice lijekova i/ili imaju GMP. A tu nema nepoznatog sastava ni neutemeljenih tvrdnji, vec samo odobrene tvrdnje na razini EU.” Moj odgovor: GMP certifikat ne jamči kliničku učinkovitost ili opravdanost tvrdnje u reklami. Odobrene EFSA tvrdnje često su izrazito općenite i ne znače da proizvod ima ikakav terapijski učinak kod osobe bez dokumentiranog deficita. I, nažalost, ta tvrdnja je jednostavno lako oboriva uvidom u reklame na tržištu. Brojni dodaci prehrani reklamiraju se na način koji je zavaravajući i za koji nisu dobili nikakve odobrene tvrdnje o zdravlju na razini EU.

Za nekedodatke prehrani zaista postoje znanstveni temelji o njihovoj djelotvornosti i sigurnosti. No, to se odnosi na pojedine suplemente, u određenoj dozi, za vrlo precizna medicinska stanja. Većina reklama za dodatke prehrani, nažalost, pati od teškog nedostatka znanstvenih temelja za tvrdnje koje šire.

Za razliku od tih brojnih znanstveno neutemeljenih oglasa za dodatke prehrani, nemam ovdje čudotvorna obećanja. Samo malo grintam i savjetujem da ne bacate pare na reklamnu maglu. Budite vrlo kritični prema svemu što vam se reklamira za zdravlje i ljepotu.

#liviabezdrame
#TVsdramom

10. rujna 2026.