Zašto “gubim” vrijeme na znanstvenu pismenost: kako prepoznati prodavače magle i zaštititi se od manipulacije

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

4. rujna 2026.

„Ljudi su glupi, pusti ih neka budu glupi. Zašto gubiš vrijeme na znanstvenu pismenost?“

Stalno mi netko govori da se uzalud trudim i gubim vrijeme na znanstvenu i zdravstvenu pismenost, koju stalno pokušavam promovirati. I moram priznati da mi je to grozno slušati. Takav stav nije samo pogrešan – on je i opasno površan. Kad netko nasjedne na znanstveno neutemeljeni „wellness detox“, plati homeopatiju ili digne loš kredit, najlakše je slegnuti ramenima i reći: „Sam je kriv. Porez na budale.“

Ali istina je sasvim drukčija: većina ljudi ne donosi loše odluke zato što su glupi.

Ljudi su ranjivi, umorni, uplašeni, očajni i preopterećeni. Boje se nesigurnosti i nedostaje im provjerenih informacija. Predatorske industrije koje obećavaju zdravlje, ljepotu i bogatstvo bez ikakvog temelja savršeno razumiju ljudsku psihologiju. One svjesno i bezobzirno profitiraju na ljudskoj muci.

Ljudski mozak teško podnosi neizvjesnost, i tu nastaje ogroman prostor za manipulaciju. Ljudima često nije primaran sam proizvod; oni kupuju nadu, osjećaj kontrole i uvjerenje da netko napokon ima jasan i jednostavan odgovor.

Zato problem nije samo u individualnoj sposobnosti prosudbe. Problem je i u sustavu koji ne uspijeva zaštititi ljude. Dok ozbiljne institucije djeluju sporo, birokratski i oprezno, razni oblici pseudoznanosti, financijskih manipulacija i dezinformacija vrlo učinkovito koriste emocije, algoritme i psihologiju pažnje.

Zašto nas mozak vara: trebaju nam provjereni podaci, a ne pretpostavke

Da bismo razumjeli kako manipulacije uspijevaju, moramo biti svjesni da smo mi ljudi vrlo subjektivni i vrlo pristrani. Baš svi smo skloni pristranostima – to znači da doživljavamo svijet onako kako nam odgovara i u svemu tražimo potvrdu za ono u što već vjerujemo.

Dakle, naš doživljaj svijeta nije nužno objektivan i pouzdan. Ako smo, primjerice, prehlađeni i uzmemo bilo kakvu „terapiju“, skloniji smo vjerovati da nam je pomogla baš ta pilula ili kapi. A zapravo je prehlada bolest ograničenog trajanja. Poznata šala kaže da prehlada traje sedam dana ako se liječi, a tjedan dana ako se ne liječi.

Međutim, čovjek rijetko računa na to da neka bolest prolazi sama od sebe. Skloni smo zaključku: „Uzeo sam to i izliječio se.“ I baš nam zbog toga treba znanost. Trebaju nam objektivna, kvalitetna i kontrolirana istraživanja kako bismo izvan svake sumnje ispitali je li nešto vezano za naše zdravlje ili izgled uistinu sigurno i učinkovito. Osim toga, često ljudi uzimaju različite terapije pa neke prigodno zaborave kad treba ocjenjivati što im je pomoglo. Možda su uzeli neki lijek i neki dodatak prehrani pa kad misle da im je bolje svima govore kako im je pomogla neka biljna čara-bara, a lijek prigodno zaborave spomenuti.

Tržište zdravlja i ljepote prodaje nam maglu

Nažalost, velik broj proizvoda na tržištu nudi „čarobna rješenja“ bez ikakvih propisnih istraživanja na ljudima. Iskorištavajući ljudsku ranjivost, pojedinci manipulacijama prodaju pripravke za sve moguće bolesti i nudi rješenja za sve naše životne probleme.
Razmislite logično: da takva čudesa doista djeluju, svi problemi čovječanstva odavno bi nestali.
Tržište wellnessa i ljepote nudi pregršt obećanja upakiranih u „znanstveni jezik“ koji zvuči stručno i uvjerljivo, ali u pravilu nema nikakvih znanstvenih dokaza u pozadini. Stoga budite izuzetno sumnjičavi prema svemu što zvuči predobro da bi bilo istinito. Jednostavan gubitak od deset kilograma u dva tjedna? Da je to moguće i sigurno, svi bismo bili mršavi – uključujući i mene.

„Nemam što izgubiti ako pokušam“ – velika i opasna zabluda

Kada iskušavate znanstveno neutemeljene terapije i neprovjerene preparate, itekako imate što izgubiti:

• Gubi se dragocjeno vrijeme (često u kritičnim, ranim fazama bolesti kada je prava medicina najdjelotvornija),
• Gubi se novac,
• Neretko se ugrožava i ono malo preostalog zdravlja.

Kada vam netko ponudi proizvod uz tvrdnju da je „klinički dokazan“, uvijek tražite konkretan dokaz: Gdje je to istraživanje objavljeno? Na kome je provedeno?

Često se u marketingu navodi da je nešto „znanstveno istraženo“, a kada se zapravo pogleda primarni izvor, shvatite da je riječ o pokusima na nekoliko laboratorijskih štakora. Ako je nešto pomoglo štakorima u laboratoriju, to je izvrsna vijest za štakore – ali ne znači apsolutno ništa za ljude dok se ne provedu rigorozna znanstvena ispitivanja na ljudima.

Pismenost kao štit i prva linija obrane

Eto zato “gubim” vrijeme na znanstvenu i zdravstvenu pismenost. I uopće ne mislim da je to gubljenje vremena.

Rad na pismenosti – bilo da je riječ o medijskoj, zdravstvenoj ili financijskoj – nije uzaludan trud. To je osnaživanje.

Naravno, pismenost pojedinca neće sama po sebi riješiti sistemski problem, jer krivci su i dalje predatori i sustav koji dopušta da se na ljudskoj patnji i ranjivosti zarađuje. Ali dok čekamo da taj sustav u potpunosti profunkcionira, pismenost ljudima ne daje samo suhoparno znanje – ona im daje štit.

Ona je prva linija obrane koja sprječava da ih netko iskorištava i lešinari upravo onda kada su najranjiviji.