Keeping Up with the Researchers

„Ova žena je farmaceutska mafija.“ To je bio komentar ispod mog članka o razvoju lijekova na Indexu. Kako ne čitam komentare, to mi je prenio kolega koji ih čita jer su mu zabavni. Drugom prilikom pak saznam da imam manje obrazovanja nego što sam mislila. U ured mi ulazi asistentica. Krši ruke, vidno zabrinuta. Pita me jesam li pročitala komentare ispod članka u kojem je moju izjavu prenio Nenad Jarić…

„Ma to ti je samo ura vrimena“. Tako me pozivaju da održim volontersko predavanje. Ali u svijetu stručnosti samo ura vrimena – ne postoji. Taj sat (nekad i više) samo je vrh sante leda. A ispod površine, u dubokom mračnom oceanu koji organizatori ne vide nalaze se: 1) Priprema (nevidljivi rad): Ne koristim slajdove iz 2009. Pripremam se satima, nekad i danima. 2) Logistika: Put do vas – uzima moje…

Pozovu te da im (volonterski) držiš predavanje pa ti ne žele platit ni putne troškove od 54 eura. To je akademska zajednica. Gdje honorara za mnoge aktivnosti nema. Recenziraš. Uređuješ. Sudjeluješ u povjerenstvima. Držiš pozvana predavanja. Ni predavanja preko norme u mnogim ustanovama se ne honoriraju. I svašta još nešto radiš džabe. Ali nekad ti čak plate i putne troškove. Nekad. Bezbroj puta sam putovala negdje predavat nešto volonterski. No,…

Sretan Međunarodni praznik rada svim znanstvenicima koji ga slave – radom. Parafrazirajući članak „Working 9 to 5, not the way to make an academic living”, moglo bi se reći da nema prikladnijeg načina za proslavu Praznika rada. A onim rijetkim buntovnicima koji su danas stvarno uzeli slobodan dan – čestitke. Postoji taj akademski paradoks praznika, prema kojem „slobodan dan” zapravo znači da napokon stignete recenzirati onaj rukopis koji vas čeka…