MDPI – novi vrijednosni izazov? (autorica: Jelka Petrak)

15. veljače 2025.
Autorica: prof. dr. sc. Jelka Petrak

MDPI – novi vrijednosni izazov?
 
Međunarodni odbor urednika medicinskih časopisa (engl. International Committee of Medical Journal Editors, ICMJE) početkom je 2025. godine ponovo upozorio na sve veći broj tzv. pseudo- ili predatorskih časopisa koji su koristeći širenje modela otvorenog pristupa i modele u kojima autori plaćaju objave radova razvili strategiju stjecanja profita praksama upitne vjerodostojnosti, što zahtijeva reakciju znanstvene zajednice i ostalih dionika u procesu znanstvenoga istraživanja (Laine i sur., 2025).
Ta je objava koincidirala sa stupanjem na snagu odluke finskog JUFO-a (Julkaisufoorumi, engl. Publication Forum), panela finskih stručnjaka iz svih znanstvenih područja koji klasificiraju znanstvene časopise, knjige i konferencije u četiri kategorije kako bi se olakšalo kvalitativno vrednovanje rezultata znanstvenih istraživanja pri donošenju znanstvenih odluka i vođenju državne znanstvene politike. Odluka koju je JUFO donio u prosincu prošle godine, a na snagu je stupila početkom 2025. godine, odnosi se na časopise izdavača MDPI i Frontiers, koje panel stručnjaka ne može preporučiti kao mjesto objavljivanja znanstvenih rezultata.

Uvažavajući narav svake znanstvene discipline, JUFO klasificira inozemne i domaće publikacije i njihove izdavače u sljedeće podskupine: 1 = osnovna razina; 2 = prva (engl. leading) razina; 3 = najviša razina; 0 = publikacija ne zadovoljava kriterije za razinu 1. Publikacije klasificirane u drugu i treću kategoriju reevaluiraju se svake četiri godine.
Spomenuta odluka odnosi se na čak 271 časopisni naslov koji je „degradiran“ na nultu razinu. To su časopisi iz tzv. sive zone, koji djeluju po modelu naplate troškova objave, širokog su tematskog okvira, imaju velik broj objava i minimalno vrijeme utrošeno u urednički rad i provjeru kakvoće rukopisa. Panel je uočio velik porast broja objavljenih radova finskih autora u časopisima izdavača MDPI i Frontiers i time postavio pitanja opravdanosti utrošenih sredstava za plaćanje objava te vjerodostojnosti kakvoće objavljenih članaka.

Odluka je naišla na oštru reakciju obaju izdavača, koji drže da kriteriji prema kojima je ta odluka donesena nisu razvidni i da praksa ostalih izdavača otvoreno dostupnih časopisa nije puno drukčija. JUFO, međutim, ističe da se kakvoća časopisa prosuđuje individualno, na razini svakog naslova, a ne na razini izdavača te da će se razmatrati kakvoća časopisa i drugih izdavača za koje se utvrdi da u uređivačkom procesu „žrtvuju“ kakvoću radi financijskoga dobitka (primjerice, časopisi Cureus, Heliyon i sl.).
Propitivanje uređivačke prakse MDPI-ja, kineskog izdavača sa švicarskim sjedištem, prisutno je dulje u znanstvenoj zajednici. Rasprava koja se vodila na društvenoj mreži ResearchGate pokazala je podvojenost znanstveničkih razmišljanja, pri čemu su jedni isticali da njihovo iskustvo s MDPI-jem nije ništa drukčije od onog s drugim časopisima i da MDPI-jevi časopisi objavljuju dosta relevantnih članaka, dok su drugi napomenuli da MDPI potiče objavu radova slabe kakvoće, poglavito ogromnim porastom objavljivanja posebnih brojeva (engl. special issues) u kojima se radovi objavljuju velikom brzinom i gdje je uočen nedostatan recenzijski probir i korištenje umjetne inteligencije u pisanju recenzija.

Neki sudionici te rasprave istaknuli su da je problem kakvoće podataka i njihove obrade globalan problem i da se članci loših metodoloških i analitičkih obilježja mogu naći i u časopisima uglednijih izdavača. U nedavno objavljenoj studiji u časopisu Quantitative Science Studies analizirao se dramatičan globalni porast broja objavljenih znanstvenih publikacija i utvrdilo da je MDPI u analiziranom razdoblju (2016. – 2022.) imao najveći porast broja indeksiranih članaka, najveći udio objave posebnih brojeva, najkraće vrijeme od prijema do objave rukopisa (37 dana), smanjenu stopu odbijanja rukopisa i najveću srednju vrijednost samocitiranja časopisa (9,5 %). Autori naglašavaju da se ti pokazatelji ne mogu i ne smiju poistovjetiti sa zlatnim putom otvorenog pristupa, navodeći primjere drugih izdavača kao što su PLOS ili BMC, koji imaju primjerene metričke pokazatelje (Hanson i sur., 2024).

Treba spomenuti i da su indeksne i citatne baze Scopus i Web of Science obustavile indeksiranje sadržaja nekih časopisa iz portfelja MDPI-ja (npr. Sustainability, Journal of Personalized Medicine, International Journal of Environmental Research and Public Health).

Analiza zastupljenosti hrvatskih autora u časopisima MDPI-ja pokazala je da je udio MDPI članaka u ukupnoj hrvatskoj znanstvenoj produkciji vidljivoj u bazama podataka Web of Science Core Collection s 5,7 % u 2019. godini porastao na 22,4 % u 2022. godini. Autori su taj rezultat usporedili s onim finskih autora, pri čemu je broj njihovih radova u istom razdoblju porastao s 5 % na 10 % (Petrak, Škorić i Macan, 2022).

Taj naš udio i dalje se povećava, pa površan pogled na Web of Science Core Collection otkriva da su hrvatski autori u časopisima MDPI-ja objavili tijekom 2024. godine čak 27,9 % svih izvornih i pregled nih radova. To je više nego što su objavili u časopisima Elseviera, Springera i Wileya zajedno! Onome tko pogleda izdvojene radove hrvatskih autora s područja (bio) medicine objavljene u časopisima razvrstanim u prvu kvartilu (Q1) baze Journal Citation Reports, a koje u svakome broju objavljuju Liječničke novine, bit će očito da se udio radova objavljenih u časopisima iz portfelja MDPI-ja penje i do 70 %!

Zašto se hrvatski autori tako očito priklanjaju MDPI-ju?

Je li razlog teži put objave u uglednim „zatvorenim“ časopisima koji ne objavljuju isključivo u otvorenom pristupu i u kojima se ne mora uvijek platiti naknada za objavu? Je li, drugim riječima, razlog manje poman recenzijski probir i veća stopa prihvaćanja rukopisa? Ili se razlog dominaciji tog izdavača nalazi u brzini kojom se upravlja rukopisima i objavljivanjem, odnosno u povlasticama koje daje svojim autorima i recenzentima? Ili je hrvatskim autorima zlatni model otvorenog pristupa znanstvenim rezultatima toliko „na duši“, da traže najbrži i financijski održiv put da ga ostvare? Pri čemu je teško odgovoriti na pitanje koliko javnog novca odlazi na plaćanje objava i je li to uvijek nužno!

Poslovni model MDPI-ja sačinjava više elemenata: – zlatnim modelom otvorenog pristupa osigurava se široka rasprostranjenost znanstvenih rezultata – velik udio specijalnih brojeva, čije se uređivanje ne oslanja na stalna uredništva časopisa, već omogućuje uključivanje dodatnog broja urednika i recenzenata omogućuje brži protok radova – maksimalno je skraćeno vrijeme od primitka rukopisa do njegova objavljivanja- relativno velik broj naslova zastupljen je u međunarodnim indeksnim bazama itd.

Na pitanje postiže li se tim poslovnim modelom uravnoteženost javnog znanstvenog interesa i korporativnog financijskog dobitka teško je odgovoriti. Kao i na pitanje potiče li se takvim objavljivanjem zatrpavanje znanstvenih komunikacijskih kanala informacijama upitne vrijednosti. Reforma načina vrednovanja znanstvenoga doprinosa, koju između ostalih na europskoj razini promovira CoARA (od engl. Coalition for Advancing Research Assessment) temelji se, prije svega, na kvalitativnom vrednovanju, s recenzijom kao okosnicom te odgovornom primjenom kvantitativnih pokazatelja (brojanje radova, časopisna metrika, i sl.).

Iskustva pojedinih europskih zemalja, kao što su Finska, Nizozemska ili Francuska, poticaj su za ozbiljno suočavanje s tom temom, čime bi se oslabila i većina učinaka sindroma „publish or perish“.

Objavljeno: Liječničke novine br. 236 – veljača 2025.