Povezanost mesnih prerađevina i crvenog mesa s razvojem karcinoma

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je u listopadu 2015. da je njena Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma (engl. The International Agency for Research on Cancer, IARC) klasificirala prerađeno meso kao karcinogen, a crveno meso kao vjerojatni karcinogen. Crveno meso definirali su kao „meso mišića sisavaca, uključujući govedinu, teletinu, svinjetinu, janjetinu, ovčetinu, konjetinu i kozletinu“.
Prerađeno meso opisano je kao ono koje je modificirano soljenjem, stvrdnjavanjem, fermentacijom, dimljenjem ili drugim postupcima radi poboljšanja okusa ili poboljšanja očuvanja. Većina prerađenog mesa sadrži svinjetinu ili govedinu, ali prerađeno meso može sadržavati i drugo crveno meso, perad, iznutrice ili nusproizvode od mesa, poput krvi. Primjeri prerađenog mesa uključuju hrenovke, šunku, kobasice, usoljenu govedinu, kao i konzervirano meso te pripravke i umake na bazi mesa.

SZO je objasnila kako je savjetodavno povjerenstvo, koje se sastalo 2014., preporučilo crveno i prerađeno meso kao teme visokog prioriteta za IARC zbog rezultata epidemioloških studija koje ukazuju da malo povećanje rizika od nekoliko vrsta karcinoma može biti povezano s konzumacijom velikih količina crvenog ili prerađenog mesa. Iako su ti rizici maleni, mogli bi biti važni za javno zdravstvo jer mnogi ljudi širom svijeta jedu takvo meso, a konzumacija mesa se povećava u zemljama niskih i srednjih prihoda. Iako su neke agencije koje se bave zdravljem, u to doba, preporučivale smanjenje količine mesa koja se dnevno konzumira, te su se preporuke odnosile uglavnom na smanjenje rizika od drugih bolesti. Stoga su stručnjaci IARC-a analizirali znanstvene dokaze o riziku od karcinoma koji su povezani s konzumacijom crvenog i prerađenog mesa.

Znanstvene dokaze iz više od 800 studija procijenila su 22 stručnjaka iz 10 zemalja. Njihovi zaključci glase: jedenje 50 grama prerađenog mesa svakog dana povećava rizik od kolorektalnog karcinoma za 18 % (ta količina mesa otprilike uključuje četiri trake slanine i jednu hrenovku). Za crveno meso našli su dokaze o povećanom riziku od kolorektalnog karcinoma, karcinoma prostate i gušterače. Cjeloživotni rizik da će netko razviti karcinom debelog crijeva je 5 %-tan, a kad bi ljudi jeli tu povećanu količinu prerađenog mesa, onda bi im se cjeloživotni rizik povećao na gotovo 6 %.

Stručnjaci SZO-a naveli su kako je rizik od karcinoma povezan s konzumacijom crvenog mesa teže procijeniti jer dokazi o njegovoj povezanosti s karcinomom nisu tako čvrsti. Međutim, za povezanost crvenog mesa i kolorektalnog karcinoma naveli su da imaju uzročno-posljedičnu vezu, a da podatci iz nekih studija ukazuju kako se rizik od kolorektalnog karcinoma povećava za 17 % ako se dnevno pojede 100 grama crvenog mesa.

IARC je objavio svoj izvještaj kao kratku vijest 26. listopada 2015. u časopisu The Lancet Oncology, a opširno izvješće objavili su kao IARC monografiju.

Nepovoljna uloga crvenog i prerađenog mesa u kontekstu razvoja karcinoma bila je već dobro poznata epidemiolozima, nutricionistima i zdravstvenim radnicima, koji već dugo predlažu da konzumaciju crvenog mesa treba ograničiti na najviše 300 g tjedno i izbjegavati prerađeno meso koliko je to moguće. Međutim, nakon objave SZO-ovog mišljenja o karcinogenosti crvenog i prerađenog mesa, objavljene su i brojne reakcije i upozorenja. Primjerice, jedno od važnih pitanja koje treba uzeti u obzir jest da kancerogeni učinak konzumacije mesa može biti posljedica kemijskih tvari (npr. N-nitrozo-spojevi, policiklični-aromatski ugljikovodici i heterociklični aromatični-amini) koji se razvijaju preradom, konzerviranjem i kuhanjem mesa, ali ne konzumacijom mesa kao takvog. No valja napomenuti i kako je IARC nekoliko mehanizama povezanih s tim kemikalijama naveo kao potencijalna objašnjenja povezanosti između konzumacije mesa i rizika od karcinoma. Nadalje, crveno meso ili prerađeno meso kao skupina uključuju niz veoma različitih namirnica. Stoga je kao diskutabilna istaknuta i procjena cijele kategorije hrane crvenog ili prerađenog mesa kao karcinogenog ili potencijalno karcinogenog.

Posljednjih je pet godina objavljen niz sustavnih pregleda literature na temu karcinogenosti crvenog i prerađenog mesa.

Saneei i sur. su 2015. objavili sustavni pregled i meta-analizu o povezanosti crvenog i prerađenog mesa s rizikom od glioma u odraslih; temeljem dokaza iz 18 opažajnih istraživanja, u kojima je sudjelovalo više od 8 milijuna ljudi, našli su umjerenu pozitivnu povezanost između konzumacije neprerađenog crvenog mesa i rizika od glioma, ali radilo se isključivo o istraživanjima ustrojenima kao studije slučajeva i kontrola (engl. case-control studies). Prerađeno crveno meso nije bilo povezano s rizikom od glioma u studijama slučajeva i kontrola i kohortnim studijama.

Zhao i suradnici objavili su 2016. analizu povezanosti crvenog i prerađenog mesa s karcinomom gušterače temeljem podataka iz 28 studija, u kojima je sudjelovalo više od 5 milijuna ispitanika. Njihovi su rezultati pokazali kako studije slučajeva i kontrola (ali ne i kohortne studije) povezuju konzumaciju crvenog i prerađenog mesa s rizikom od karcinoma gušterače. U kohortnim studijama bila je konzumacija takvog mesa povezana s povećanim rizikom od karcinoma gušterače u muškaraca, ali ne u žena.
Godine 2017. opisali su povezanost između karcinoma želuca i konzumacije crvenog i prerađenog mesa. Njihov sustavni pregled uključio je 42 studije s oko milijun ispitanika. U analizama nisu dokazali povezanost između crvenog i prerađenog mesa i karcinoma želuca u kohortnim istraživanjima, ali jesu u studijama slučajeva i kontrola.
Godine 2017. analizirali su 60 studija o povezanosti crvenog i prerađenog mesa s rizikom od kolorektalnog karcinoma; pronašli su njihovu pozitivnu povezanost u studijama slučajeva i kontrola, kao i u kohortnim studijama.

Farvid i suradnici su temeljem sustavnog pregleda i meta-analize dokaza iz literature 2018. objavili kako dokazi iz prospektivnih kohortnih studija ukazuju na povezanost između visoke konzumacije prerađenog mesa i karcinoma dojke, ali takvu povezanost nisu utvrdili za crveno meso i karcinom dojke.

Zhao i suradnici su temeljem dokaza iz 33 istraživanja zaključili u radu objavljenom 2019. kako podatci iz studija slučajeva i kontrola, ali ne i podatci ih kohortnih studija, povezuju konzumaciju crvenog i prerađenog mesa s rizikom od karcinoma jednjaka.
Iste su godine objavljena dva sustavna pregleda u Annals of Internal Medicine, u kojima je glavni istraživač bio Bradley Johnston, a koja su se također bavila rizikom od karcinoma i konzumacijom crvenog i prerađenog mesa. Ta su dva sustavna pregleda podigla dosta prašine jer je u njima zaključeno „Mogući apsolutni učinci konzumacije crvenog i prerađenog mesa na mortalitet i incidenciju karcinoma vrlo su mali, a pouzdanost dokaza je od niske do vrlo niske“ i „Dokazi niske ili vrlo niske pouzdanosti sugeriraju da obrazac prehrane s manjim unosom crvenog i prerađenog mesa mogu dovesti do vrlo malog smanjenja nepovoljnih kardiometaboličkih ishoda i ishoda karcinoma“.

Eksplicitna preporuka iz jednog od tih radova glasi: „Panel predlaže da odrasli nastave s trenutnom konzumacijom neprerađenoga crvenog mesa (slaba preporuka, dokazi niske pouzdanosti). Slično tome, panel predlaže odraslima da nastave s trenutnom konzumacijom prerađenog mesa (slaba preporuka, dokazi niske pouzdanosti).“
Ti su rezultati bili u suprotnosti s prehrambenim savjetima koji su se godinama davali i dali potrošačima zeleno svjetlo za konzumaciju crvenog i prerađenog mesa te upozoravali da se dokazi o povezanosti crvenog i prerađenog mesa i karcinoma temelje na slabim dokazima. Iako su autori uz objavu rada naveli kako nemaju sukoba interesa, odmah po objavi je otkriveno kako je Johnston 2016. bio glavni istraživač na sličnoj studiji koja je također pokušala diskreditirati međunarodne smjernice u kojima se ljudima savjetuje da konzumiraju manje šećera. Tu je studiju financirao institut koji uglavnom podupiru velike kompanije, a koje se bave proizvodnjom brze hrane, zaslađenih pića i crvenog mesa. Međutim, autori su smatrali važnim da u radu opišu u cijelosti svoje osobne prehrambene navike pa, primjerice, rad uključuje dodatan materijal u kojem se navodi za svakog autora jede li crveno i prerađeno meso, i koliko često. Za Johnstona stoji da jede dvije porcije crvenog ili prerađenog mesa tjedno.
Problem dokaza koji su prikazani u svim ovim studijama jest to što se temelje na tzv. opažajnim istraživanjima, koja se ne smatraju visokom razinom dokaza i koja su podložna brojnim rizicima od pristranosti. Kad se analiziraju loši dokazi i slabe povezanosti, onda to otvara put različitim interpretacijama. Sva ova istraživanja redom ukazuju na problem loših dokaza i na potrebu za novim, visoko-kvalitetnim, dobro ustrojenim istraživanjima.

Što nam je raditi u međuvremenu? Trebamo li prestati jesti meso? SZO piše na svojoj mrežnoj stranici: „jedenje mesa povezano je s korisnim učincima na zdravlje; brojne nacionalne zdravstvene preporuke savjetuju ljude da ograniče unos prerađenog mesa i crvenog mesa jer se povezuju s povećanim rizikom od srčanih bolesti, dijabetesa i drugih bolesti.“

Koliko mesa je sigurno jesti? SZO: „Rizik se povećava s većom količinom konzumiranog mesa, ali dostupni podatci ne dopuštaju zaključke o tome postoji li sigurna količina.“

Trebamo li jesti samo perad i ribu? SZO: „Rizik od karcinoma povezan s konzumacijom peradi i ribe nije procijenjen.“

Trebam li postati vegetarijanac? SZO: „Vegetarijanska prehrana i prehrana koja uključuje meso imaju različite prednosti i nedostatke za zdravlje. Međutim, ova procjena nije izravno usporedila zdravstvene rizike između vegetarijanaca i osoba koje jedu meso. Takva je vrsta usporedbi teška jer se te skupine mogu razlikovati i na druge načine, osim konzumacijom mesa.“

Ako netko traži relevantnu ideju za zaista potrebnim novim istraživanjem – evo vam područja koje vapi za novim, visoko-kvalitetnim dokazima.

Literatura

Ah Han et al. Reduction of Red and Processed Meat Intake and Cancer Mortality and Incidence: A Systematic Review and Meta-analysis of Cohort Studies. Ann Intern Med. 2019;171(10):711-720.
Bouvard et al. Carcinogenicity of consumption of red and processed meat. Lancet Oncology. 2015;16(16):1599-600.
Farvid et al. Consumption of red and processed meat and breast cancer incidence: A systematic review and meta-analysis of prospective studies. Int J Cancer. 2018;143(11):2787-2799.
International Agency for Research on Cancer. Volume 114: Consumption of red meat and processed meat. IARC Working Group. Lyon; 6–13 September, 2015.
Saneei et al. Red and processed meat consumption and risk of glioma in adults: A systematic review and meta-analysis of observational studies. J Res Med Sci. 2015; 20(6):602-12.
Vernooij et al. Patterns of Red and Processed Meat Consumption and Risk for Cardiometabolic and Cancer Outcomes: A Systematic Review and Meta-analysis of Cohort Studies. Ann Intern Med. 2019;171(10):732-741.
World Cancer Research Fund and American Institute for Cancer Research, eds. Food, nutrition, physical activity and the prevention of cancer: a global perspective. Washington, DC: American Institute for Cancer Research, 2007.
Zhao et al. Association Between Consumption of Red and Processed Meat and Pancreatic Cancer Risk: A Systematic Review and Meta-analysis. Clin Gastroenterol Hepatol. 2017;15(4):486-493.e10.
Zhao et al. Red and processed meat consumption and gastric cancer risk: a systematic review and meta-analysis. Oncotarget. 2017;8(18):30563-30575.
Zhao et al. Red and processed meat consumption and colorectal cancer risk: a systematic review and meta-analysis. Oncotarget. 2017;8(47):83306-83314.
Zhao et al. Red and processed meat consumption and esophageal cancer risk: a systematic review and meta-analysis. Clin Transl Oncol. 2020 Apr;22(4):532-545.

Objavljeno: Liječničke novine br. 193 – listopad 2020.