Ksenoestrogeni i muška plodnost

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

Androgeni se tradicionalno smatraju muškim spolnim hormonima, dok se estrogeni smatraju ženskim spolnim hormonima. Međutim, u oba spola, androgeni se metaboliziraju u estrogene i sve je više dokaza koji ukazuju da obje vrste hormona igraju važnu ulogu za regulaciju fizioloških funkcija u oba spola. Međutim, predloženo je da prekomjerna izloženost estrogenima može biti štetna za normalnu reproduktivnu funkciju muškarca, osobito ako do izloženosti dođe u intrauterinom razdoblju tijekom spolne diferencijacije. Također je utvrđeno kako postoje brojni estrogeni u okolišu, ksenoestrogeni, koji bi mogli imati negativan učinak na mušku plodnost.

Ksenoestrogeni su vrsta ksenohormona koji oponašaju prirodni estrogen. Riječ kseno dolazi od grčke riječi koja znači strano. Ksenoestrogeni su skupina veoma različitih hormonski aktivnih tvari koje mogu biti kemijski spojevi koje nalazimo u prirodi, ili sintetički kemijski spojevi. Prirodni ksenoestrogeni uključuju fitoestrogene koji se nalaze u stotinama biljkama kao što su mahunarke, soja, itd. Sintetički ksenoestrogeni uključuju spojeve koji se naveliko koriste u industriji, kao što su poliklorirani bifenili (PCB), bisfenol A (BPA) i ftalati, kao i teške metale tipa živa, kadmij i olovo. Mikoestrogeni su metaboliti plijesni, još jedna vrsta ksenoestrogena.

Carlsen i suradnici 1992. su u časopisu British Medical Journal objavili meta-analizu koja je pokazala metaanaliza značajno smanjenje koncentracije sperme i volumena sjemena kod inače zdravih muškaraca tijekom razdoblja od 1938. do 1990. Tijekom istog vremenskog razdoblja izrazito se povećala incidencija testisa u brojnim zemljama. U analizu su uključeni podatci od 14.947 muškaraca iz 61 znanstvenog rada. Takva zapažanja dovela su do pretpostavke da su za naizgled lošije muško spolno zdravlje odgovorni neki čimbenici okoliša. Uočeno je da slične abnormalnosti muškog reproduktivnog sustava nastaju zbog davanja estrogena tijekom trudnoće kod ljudi i pokusnih životinja; tako je nastala hipoteza da tvari iz okoliša koje imaju estrogenski učinak negativno utječu na muško reproduktivno zdravlje. Intrauterina izloženost višku estrogena predložena je kao ključni čimbenik rizika.

Levine i suradnici 2017. objavljuju sustavni pregled i meta-regresijsku analizu podataka koja se temeljila na 244 procjene koncentracije sperme i ukupnog broja spermija iz 185 istraživanja u kojima je sudjelovalo 42.935 muškaraca. Autori prikazuju značajno smanjenje broja spermija između 1973. i 2011. te 50-60% smanjenje plodnosti u muškaraca iz Sjeverne Amerike, Europe, Australije i Novog Zelanda.

Međutim, u literaturi su takva istraživanja kritizirana jer autori zanemaruju ozbiljna metodološka ograničenja koja se mogu primijeniti na sva retrospektivna istraživanja trendova sperme u kojima se koriste postojeći podatci prikupljenih u druge svrhe, poput visoke stope odbijanja sudjelovanja u takvim istraživanjima, velikih razlika u načinu brojanja sperme između laboratorija i geografske varijacije.
Osnovni problem u vremenskim istraživanjima trendova broja spermija je nedostatak usporedivosti istraživanih populacija kroz prostor i vrijeme – što krši glavnog principa bilo koje analize trenda. Upozorava se kako su bolji podaci dostupni s područja Kopenhagena, gdje se od 1996. godine obavljaju godišnji pregledi vojnih obveznika. Ti podaci čine najveću bazu podataka vremenskih serija muškaraca koji nisu probrani po nekim pokazateljima plodnosti. Levine i suradnici ne spominju činjenicu da ti podaci do danas nisu ukazivali na pad broja spermija, pa čak su pokazali i mali, ali statistički značajan trend povećanja. Uz dodatna ograničenja, zaključak takvih kritika je kako postoje problemi s prikupljanjem i analizom podataka koji isključuju bilo kakav zaključak, a da ne postoje ni čvrsti podaci koji bi ukazivali na sve veću učestalost neplodnosti parova tijekom posljednjih desetljeća.

Vezano za utjecaj ksenoestrogena na mušku plodnost, u literaturi se može naći mnogo istraživanja na ljudima i životinjama, međutim nema jednoznačnog zaključka. Naime, regulacija reprodukcije muškaraca složenija je i uloga estrogena manje je jasna u usporedbi sa životinjama. Postoje brojne fiziološke razlike između istraživanih životinja i čovjeka pa je u tom području teško donositi zaključke za zdravlje ljudi temeljem istraživanja na animalnim modelima.

Fenotipi povezani s nedostatkom i prekomjernim sadržajem estrogena kod glodavaca i kod čovjeka bacili su novo svjetlo na mehanizme koji su uključeni u reprodukciju muškaraca. Sada je jasno da bi neravnoteža između estrogena i androgena u muškaraca mogla utjecati na reproduktivnu funkciju muškarca čak i u prisutnosti normalnih androgena u cirkulaciji. I dalje je mnogo toga nejasno, posebno u pogledu utjecaja abnormalnih razina estrogena u serumu na zdravlje muškaraca, posebno zbog činjenice da se estrogen u kliničkoj praksi rutinski ne mjeri kod muškaraca. Dodatni problem u utvrđivanju uzročno-posljedične veze između okolišnih estrogena i muške plodnosti jest što dostupna istraživanja na čovjeku nisu prospektivne prirode. Potrebna su daljnja temeljna i klinička istraživanja bolje metodologije kako bi se poboljšalo naše znanje o ulozi estrogena u reproduktivnoj funkciji muškarca i zdravlju muškaraca općenito.

Literatura

Carlsen et al. Evidence for decreasing quality of semen during past 50 years. BMJ. 1992;305:609.
Sharpe et al. Are oestrogens involved in falling sperm counts and disorders of the male reproductive tract? Lancet 1993;341:1392-1395.
Toppari et al. Male reproductive health and environmental xenoestrogens. Environ Health Perspect 1996;104:741-803
Levine et al. Temporal trends in sperm count: a systematic review and meta-regression analysis. Hum Reprod Update. 2017;23 (6):646–659.
Bonde et al. Declining sperm counts — the never-ending story. Nat Rev Urol 2017;14:645-646.
Rochira et al. Estrogens and male reproduction. [2016 Nov 24]. U: Feingold KR, Anawalt B, Boyce A, et al., urednici. Endotext [Internet]. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK278933/

Objavljeno: Liječničke novine br. 199 – svibanj 2021.