Lijek metformin: generalni alat za optimizaciju života ili biohakerski mit?

Autorica: prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med.

4. kolovoza 2026.

Pitanje: Može li lijek metformin produžiti život i poslužiti kao alat za dugovječnost kod zdravih ljudi?

Odgovor: Trenutačno ne postoje znanstveni dokazi iz medicinskih pokusa koji potvrđuju da metformin produžuje život ili poboljšava zdravlje – zdravih osoba. Iako je lijek iznimno učinkovit u liječenju šećerne bolesti tipa 2 i određenih metaboličkih poremećaja, njegova popularnost u biohackingi longevity zajednici temelji se isključivo na opažajnim istraživanjima na dijabetičarima i spekulativnim mehanizmima, a ne na medicini utemeljenoj na dokazima.

Biohakerski hit

Metformin je uspio postati novi biohakerskihit 21. stoljeća – lijek koji neki uzimaju ne zato što su bolesni, nego da bi bili još zdraviji. Od skromnog antidijabetika, s jasno definiranom indikacijom i čvrstim dokazima, u svijetu opsjednutom biohakiranjem postaje sad taj metformin gotovo univerzalni alat za dugovječnost – geroprotekciju, sprječavanje raznih gadnih bolesti i “metaboličku optimizaciju”.

Povijest metformina

Metformin ima dugu i zanimljivu povijest koja započinje s biljkom Galega officinalis. Još u srednjem vijeku koristila se ta biljka za ublažavanje simptoma sličnih dijabetesu. Aktivni spoj iz te biljke, galegin, pokazao je hipoglikemijski učinak, ali je bio previše toksičan za kliničku uporabu. Istraživanja tih spojeva dovela su početkom 20. stoljeća do razvoja gvanidinskih derivata, a potom i sigurnijih bigvanida, među kojima je i metformin.

Metformin je sintetiziran 1920-ih, ali je dugo bio u sjeni drugih terapija, osobito inzulina. Njegovu kliničku primjenu započeo je francuski liječnik Jean Sterne 1957. godine. Od 1960-ih se postupno koristio kao jedna od oralnih terapija za šećernu bolest tipa 2, paralelno s drugim bigvanidima, osobito fenforminom. Iako je fenformin bio učinkovit, s vremenom se pokazalo da nosi značajno povećan rizik od laktacidoze. Europski kliničari su postupno uočili da metformin ima povoljniji sigurnosni profil, s manjim rizikom ove komplikacije i povoljnijim farmakokinetičkim profilom. Zbog toga u Europi nije došlo do odbacivanja cijele skupine bigvanida, nego do postupne diferencijacije među lijekovima – metformin je sve više preuzimao mjesto sigurnije opcije dok je fenformin u mnogim europskim zemljama postupno napuštan.

U SAD-u se, pak, fenformin naveliko koristio tijekom 1960-ih i 1970-ih, ali je 1977. godine povučen s tržišta zbog povećanog rizika od laktacidoze. To je dovelo do izrazito opreznog regulatornog stava prema cijeloj skupini bigvanida. Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) primijenila je pristup u kojem je sigurnosni problem jednog lijeka doveo u pitanje cijelu skupinu, uključujući i metformin, unatoč podacima iz Europe o njegovoj relativnoj sigurnosti. Zbog toga metformin desetljećima nije bio dostupan na američkom tržištu. Tek nakon dodatnih dokaza o sigurnosti i učinkovitosti, metformin je u SAD-u odobren 1995. godine.

Od klasike do spekulacije

Metformin je primarno indiciran za liječenje šećerne bolesti tipa 2, gdje predstavlja lijek prvog izbora, osobito u bolesnika s izraženom inzulinskom rezistencijom ili prekomjernom tjelesnom masom. Izvan te osnovne indikacije, primjenjuje se u određenim off-label situacijama, poput predijabetesa u visokorizičnih osoba te sindroma policističnih jajnika (PCOS), gdje može poboljšati metaboličke parametre i reproduktivnu funkciju. Usput, u svibnju 2026. u Lancetu je objavljeno da se naziv PCOS mijenja u poliendokrini metabolički sindrom jajnika (engl. polyendocrine metabolic ovarian syndrome, PMOS).

U nekim se smjernicama metformin koristi i kod gestacijskog dijabetesa, uz individualnu procjenu. S druge strane, njegova primjena u stanjima poput nealkoholne masne bolesti jetre, prevencije kardiovaskularnih bolesti ili maligniteta, kao i u kontekstu tzv. anti-aginga, ostaje nedovoljno potkrijepljena dokazima, tek se istražuje ili je predmet spekulacije.

Biohakerska povijest metformina

Interes za metformin u tim spekulativnim sferama započeo je relativno nedavno. Prekretnica u povijesti istraživanja metformina dogodila se uglavnom između 2005. i 2014. godine, kada su znanstvenici počeli u opažajnim istraživanjima bilježiti da dijabetičari koji uzimaju metformin ne samo da imaju bolju kontrolu šećera, već žive dulje i rjeđe obolijevaju od raka i kardiovaskularnih bolesti čak i u usporedbi sa zdravim nedijabetičarima.

Ti su rezultati brzo prepoznati u tzv. longevity i biohacking zajednici, gdje se metformin počinje promovirati kao potencijalni anti-aging lijek koji usporava starenje, smanjuje rizik od malignih bolesti, poboljšava kognitivne funkcije, i djeluje kao opći metabolički regulator.

No, trenutni dokazi o biohakerskim čarolijama metformina, vrijedi ponoviti – temelje se na opažajnim istraživanjima. To nije vrsta istraživanja kojima se može utvrditi uzročno-posljedična veza. No, 2016. godine najavljen je randomiziran, dvostruko slijepi, placebom kontroliran klinički pokus TAME (Targeting Aging with Metformin), čiji je cilj istražiti može li metformin utjecati na odgađanje pojave dobno povezanih bolesti.

Međutim, pokus TAME odgađa se već godinama. Glavni razlog odgode je nedostatak novca za provedbu pokusa. Riječ je o skupom, višegodišnjem istraživanju na 3.000 sudionika na 14 lokacija, a pokus nije dobio standardno financiranje američke vlade jer FDA još ne priznaje starenje kao indikaciju za liječenje – što je zapravo jedna od stvari koju pokus TAME treba dokazati. Klasična je to Kvaka 22. No, iako taj pokus nije još ni počeo, sama ideja da se starenje može farmakološki “ciljati” dodatno je popularizirala metformin izvan klasičnih indikacija.

Optimizacija bez znanstvenih dokaza

Danas je metformin jedan od najčešće spominjanih lijekova u biohakerskim krugovima, zajedno s lijekovima poput rapamicina ili čarolijama tipa NAD⁺ boostera. Taj NAD⁺ booster je dodatak prehrani koji sadrži tvari iz kojih tijelo može povećati razinu nikotinamid adenin dinukleotida, koenzima važnog za proizvodnju energije i stanične procese. Popularnost metformina temelji se na kombinaciji čimbenika – dugoj povijesti primjene, relativnoj sigurnosti, niskoj cijeni i postojanju biološki uvjerljivih mehanizama djelovanja.

No, kada se metabolički učinak metformina počne tumačiti kao univerzalno koristan za koješta bez znanstvenih dokaza, to je priličan problem. Drugim riječima, činjenica da je metformin koristan u bolesnika s poremećenim metabolizmom ne znači da će isti učinak imati u zdravih osoba.

Stoga opet valja naglasiti da trenutačno ne postoje randomizirani kontrolirani pokusi koji bi dokazali da metformin produžuje život ili poboljšava ishode u zdravih osoba. Primjena u toj populaciji stoga ostaje izvan okvira medicine utemeljene na dokazima. Osim toga, ima dokaza o štetnim učincima metformina, što dodatno komplicira njegovu nekritičnu primjenu u “zdravih optimiziranih” pojedinaca.

Često se kao argument za širu primjenu navodi dobar sigurnosni profil metformina. Doista, riječ je o lijeku s relativno niskim rizikom ozbiljnih nuspojava. Međutim, to ne znači da je bezazlen. Gastrointestinalne smetnje su česte, a dugotrajna primjena povezana je s deficitom vitamina B12. U određenim rizičnim skupinama postoji i opasnost od laktacidoze. Ključno je, međutim, da svaka farmakoterapija treba imati jasnu indikaciju. Koncept „neće mi naškoditi, a možda mi bude korisno“ nije prihvatljiv u medicinskoj praksi.

Ako ste zdravi, metformin vam ne treba

Priča o metforminu ilustrira širi fenomen – pojedini lijekovi ili biološki mehanizmi olako se transformiraju u univerzalna rješenja. U tom procesu dolazi do preuveličavanja parcijalnih učinaka, ekstrapolacije iz specifičnih populacija na opću populaciju, i zanemarivanja razine i kvalitete znanstvenih dokaza.

Fascinacija mehanizmima dugovječnosti ne smije zamijeniti kliničke dokaze, a uloga medicine nije pratiti biohakerske trendove, već inzistirati na jasnim indikacijama. Uostalom, najveći doprinos metformina zdravlju čovječanstva i dalje se ne krije u spekulativnom produljenju života zdravih pojedinaca, već u dokazanom pomaganju bolesnima.

Literatura

• Bailey CJ. Metformin: historical overview. Diabetologia. 2017 Sep;60(9):1566-1576.
• Barzilai N, Crandall JP, Kritchevsky SB, Espeland MA. Metformin as a Tool to Target Aging. Cell Metab. 2016;23(6):1060-1065.
• Bannister CA, i sur. Can people with type 2 diabetes live longer than those without? A comparison of mortality in people initiated with metformin or sulphonylurea monotherapy and matched, non-diabetic controls. Diabetes Obes Metab. 2014;16(11):1165-73.
• Campbell JM, Bellman SM, Stephenson MD, Lisy K. Metformin reduces all-cause mortality and diseases of ageing independent of its effect on diabetes control: A systematic review and meta-analysis. Ageing Res Rev. 2017;40:31-44.
• Evans JM, Donnelly LA, Emslie-Smith AM, Alessi DR, Morris AD. Metformin and reduced risk of cancer in diabetic patients. BMJ. 2005;330(7503):1304-5.
• Teede HJ, i sur. Polyendocrine metabolic ovarian syndrome, the new name for polycystic ovary syndrome: a multistep global consensus process. Lancet. 2026 May 12:S0140-6736(26)00717-8.
• Zhang T, Zhou L, Makarczyk MJ, Feng P, Zhang J. The Anti-Aging Mechanism of Metformin: From Molecular Insights to Clinical Applications. Molecules. 2025;30(4):816.

Objavljeno: Liječničke novine br. 250– lipanj 2026.